Usporedni XXL test: Panasonic soundbar, Samsung 2.1 i Sony 5.1 kućna kina u cjenovnom razredu 3500 do 4000 kn

INSTALACIJA I SUČELJE

Instalacija sustava

Sva tri modela dolaze s vrlo jasnom instalacijskom procedurom i priloženim tiskanim uputama u kojima su razjašnjena sva pitanja koja bi korisnik mogao postaviti nakon što izvadi sve komponente iz ambalaže. Panasonicov soundbar je najjednostavniji za instalaciju jer kombinira zvučnu letvu koja se može postaviti na policu ispod televizora ili putem priloženih nosača montirati na zid, te bežičan subwoofer koji je potrebno samo priključiti na izvor električne energije. Panasonic u uputama navodi da se subwoofer postavi cca. 2 metra od televizora koji ima ugrađen Wi-Fi, a ista udaljenost bi trebala biti od najbližeg Wi-Fi routera ili kućnog bežičnog telefona. Soundbar se na televizor može povezati bilo putem HDMI kabela ili digitalnog optičkog sučelja, a ako posjedujete linijsku komponentu poput Blu-ray ili DVD reproduktora s HDMI-jem, idealno je iskoristiti dva HDMI kabela. Jedan HDMI kabel povezuje HDMI ulaz na soundbaru predviđen za linijske komponente, dok je drugi namijenjen povezivanju na televizor, te za korištenje funkcije povratnog audio kanala (HDMI ARC) u slučaju da televizor posjeduje takvu mogućnost.

Za instalaciju Samsung kućnog kina potrebno je postaviti centralnu konzolu na željenu lokaciju, te na nju povezati priloženim zvučničkim kabelima zvučnike. Svaki zvučnik ima svoju boju označenu na naljepnici s donje strane, a koja odgovara boji konektora na zvučničkom kabelu. HDMI sučelje je i ovoga puta preporučljivo koristiti za najbolje performanse. Priložene feritne jezgre se mogu iskoristiti na zvučničkim kabelima, te mrežnom (LAN) i HDMI-ju kako bi se zaštitila veza od RF interferencija od radijskih signala.

Sonyjev komplet se sastoji od najviše komponenata i njegova instalacija je trajala najduže na ovom testu. Osim što je na centralnu konzolu potrebno povezati zvučničke kabele za centralni, lijevi prednji, desni prednji i subwoofer kanal, potrebno je umetnuti bežični adapter za komunikaciju s jedinicom za stražnje zvučnike, te zatim umetnuti još jedan adapter u drugu jedinicu kako bi komunikacija bila moguća. Na stražnju jedinicu je zatim potrebno povezati stražnje satelite. Svi priključci za zvučnike su označeni različitim bojama tako da se je lagano snaći čak i bez uputa. Za povezivanje na televizor preporučamo HDMI sučelje, a ako korisnik posjeduje još linijskih uređaja može ih povezati na dva HDMI ulaza na centralnoj jedinici, što je praktično ako televizor ne posjeduje dovoljno HDMI ulaza.

Sonyjevo kućno kino je jedino na testu uz koje je došao mikrofon za kalibraciju, a kojim korisnik lako može dobiti pravilno balansirane snage svakog pojedinog kanala za poziciju na kojoj planira sjediti. Osim u smislu poboljšanja zvuka, kalibracija pomaže u otkrivanju pogrešno povezanih zvučnika – u našem slučaju namjerno smo zamijenili lijevi i desni zvučnik, te je izvješće nakon kalibracije prepoznalo o čemu se radi i nakon što smo pravilno pozicionirali kanale, kalibracije je uspješno završena. Sve u svemu, korisna značajka.

Izbornici

Panasonicov SC-HTB520 soundbar sustav sve informacije korisniku prenosi putem statusnih LE dioda na uređaju, te ne posjeduje izbornike na zaslonu (OSD).

Samsung je mnogo elemenata sučelja preuzeo iz svoje TV linije što je dobro jer su izbornici pregledni, dobro posloženi i brzi. U slučaju kućnog kina, dodan je glavni izbornik s četiri kategorije:

1. Smart Hub (za pristup Smart TV platformi),
2. All Share Play (za reprodukciju multimediju)
3. Function (izbor ulaza, digitalni, AUX, iPod, tuner) i
4. Settings (podešavanje sustava)

U segmentu postavki – sekciji vezanih za kvalitetu prikaza, dostupne su kontrole za 3D prikaz, veličinu ekrana, veličinu Smart TV sučelja, izlaznu rezoluciju, 24p izlaz, HDMI format boje (RGB Standard, RGB Enhanced i YCbCr 4:4:4), HDMI Deep Color i Progressive mod. Od postavki za zvuk, tu je upravljanje razinom i udaljenosti svakog od kanala,  ekvilajzer, Smart Volume, izbor zvučnika (zvučnici kućnog kina ili televizora), ARC, digitalni izlaz, DRC kontrola i sinkronizacija zvuka u milisekundama. Od ostalih postavki valja istaknuti mogućnost zatamnjenja ili potpunog gašenja zaslona s prednje strane centralne konzole, te Wi-Fi Direct funkcija za direktno povezivanje na sustav kućnog kina bez korištenja Wireless routera.

Sony koristi pojednostavljenu verziju XMB izbornika koji je svoju premijeru imaju 2006. godine s predstavljanjem PlayStationa 3. Iako PS3 konzola ima najbolje riješen sustav takvog sučelja, kako po brzini izvođenja tako i po vizualnom dojmu, u slučaju Sonyjevog kućnog kina, sučelje je dovoljno dobrog odziva i dobro organizirano da se svatko u njemu brzo može snaći. Jedan nedostatak je ipak prisutan – izbornici nisu lokalizirani, što bi moglo stvarati probleme za korisnike koji ne razumiju engleski ili neki drugi od ponuđenih jezika. Izbornici su podijeljeni na nekoliko sekcija:

1. Setup,
2. Photo,
3. Music,
4. Radio,
5. Video,
6. Input,
7. Network i
8. Sony Entertainment Network

Od postavki za sliku tu je odabir 3D reprodukcije, veličine zaslona, formata televizora, izlazne rezolucije, 24p izlaza za Blu-ray i DVD, formata boja (Auto, YCbCr 4:2:2, YCbCr 4:4:4 i RGB) i HDMI Deep Colour postavke. Što se zvuka tiče, moguće je birati na koje izlaze da se šalje (zvučnici + HDMI), postavke zvučnika, auto kalibraciju, DRC kontrolu itd. Tu su još opcije za mrežne funkcije i dodatne značajke.

Potrošnja energije

U glavnom izborniku, Sonyjevo kućno kino je trošilo 22 W, Samsungovo 20 W, a Panasonicov soundbar sustav 4 W. Sva tri sustava u stanju pripravnosti troše ispod 1 W.