Gledali smo: Hobit: Smaugova Pustoš u 4D formatu

Drugi nastavak trilogije Hobit Petera Jacksona prošlog je četvrtka u našim kinima otvoren u rekordnih šest formata, tako da izbor kino dvorane postaje teži nego ikada. Jeste li za klasičnu 35 mm ili digitalnu 2D projekciju? Ili želite film pogledati u 3D dimenzije, gdje na izbor imate varijante u 24 ili 48 sličica u sekundi? IMAX-ovo veliko zakrivljeno platno također je ponuđeno na izbor, no tu je i potpuno novi 4D format koji svoju premijeru upravo ima s Hobitom. 4DX format u klasične 24 sličice u sekundi obećava uz trodimenzionalnu digitalnu sliku i aktivna sjedala, efekte vjetra, vode, magle i mirise, no hoće li to ometati one koji žele kvalitetno doživjeti svaki kadar Jacksonovog stvaralaštva? Odlučili smo riskirati i novog Hobita pogledati upravo u 4DX formatu, a kako nam je bilo, pročitajte u nastavku.

O 4DX formatu smo već niz puta pisali, Blitz Film & Video Distribucija je bila vrlo opsežna u svojim promotivnim tekstovima u kojima su najavljivali novu 4DX dvoranu, a i prisustvovali smo na prezentaciji za novinare gdje smo imali priliku iskusiti novi format na nizu foršpana pripremljenih upravo za novi format. Posebno kreiran originalni CJ 4DX foršpan je tako napravljen da istakne sve prednosti sustava, no nakon odgledanog cijelog Hobita postaje jasno kako se pravi efekt dobiva upravo gledajući takav jedan vrhunski film koji je ujedno i jako dobro pripremljen za 4DX format.

Naime, od svih efekata koje nudi 4DX dvorana, onaj koji najviše pridonosi “uranjanju” u film i koji nam se najviše svidio jest pomicanje sjedala u kombinaciji s efektom vjetra, čime gledatelj dobiva jedinstven osjećaj kao da se kreće zajedno s kamerom. Efekt je pametno implementiran pa se tako sjedala neće pomicati ako će se kamera kratko kretati već samo ako je scena duža ili ako se jedna nadovezuje na drugu. Kada se kamera obrušava prema dolje sjedala će se u skladu s tim također početi naginjati, a isto tako ako kamera “juri” prema objektu sjedala će se lagano nagnuti unatrag, baš kao što je slučaj u stvarnosti.

Sjedala su nešto drugačije ergonomije nego ona klasična u kino dvoranama, te osim što imaju držače za noge, pojačana su u dijelu gdje se naslanja lumbalni, odnosno donji dio kičme. Najvjerojatnije je podebljanje ovdje postavljeno kako bi efekte bolje prenijelo na tijelo gledatelja, te kako bi vibracije bile intenzivnije. Same vibracije nam se nisu osobito svidjele jer asociraju na jeftine masažne fotelje, te su daleko manje efektne od pomicanja čitavog sjedala.

Efekt vjetra dolazi iz velikih ventilatora postavljenih na stropu dvorane i u kombinaciji s pomicanjem sjedala moju jako dobro rekreirati osjećaje vjetra, brzine i raznih ambijenata. U kombinaciji sa sapnicama za oštre nalete vjetra, pozicionirane na sjedalima ispred i ispod sjedala u smjeru potkoljenice, efekt iznenađenja je zajamčen. Negativan aspekt sapnica jest što svaki puta kada lansiraju zrak ili maglicu s vodom, stvaraju glasan zvuk visoke frekvencije, što gledatelju skreće pažnju. Također, zračni efekti su samo s hladnim zrakom, što znači da nije moguće osjetiti nalet toplog zraka i tako realnije prezentirati plamen, eksplozije itd.

Efekt mirisa ne možemo posebno istaknuti jer ga tijekom filma baš i nismo osjetili, premda je cijela dvorana imala miris po plastici i gumi, vjerojatno zato što se mehanizmi u stolicama još moraju razraditi. Nikakvih neugodnih mirisa tijekom filma nije bilo, osim šaljivih situacija kada ork govori prema kameri, a vi osjetite miris kokica, no to je zbog jake cirkulacije zraka i lakog širenja mirisa po dvorani. Vjerujemo da će biti filmova u budućnosti u kojima će se moći bolje osjetiti ovi efekti.

Stroboskopski efekt, odnosno bljeskanje je efekt koji nam se svidio i koji je dobro usklađen sa scenama. Snažan udarac koji izaziva bljesak mnogo realnije izgleda nego kada projektor lansira bijelu boju najveće svjetline na platno, a koja je dodatno oslabljena time što nosite 3D naočale. Uz “blic” efekt dojam je mnogo bolji i intenzivnost kadra snažnija.

Mjehurića tijekom filma nije bilo, samo lagane maglice koja je u pojedinim kadrovima krenula iz sapnica u sjedalima ispred. Efekt je takav da vas neće namočiti niti pokvariti šminku pripadnicama ljepšeg spola, samo lagano osvježiti. Magla izlazi iz dva izvora ispod platna i ne popunjava cijelu dvoranu već samo prostor ispred platna, što malo može zasmetati jer se njeni obrisi projiciraju na platno zajedno sa slikom. No, magla se brzo rastjera ventilatorima pa ne utječe negativno na iskustvo gledanja.

U cjelini, pogledati Hobbita u 4DX formatu neće pokvariti iskustvo gledanja i zbog dobre usklađenosti samo pojačati dojam ovog fantastičnog filma. Efekti se prisutni samo kada je to potrebno, dok traju dijalozi i kamera je statična efekata nema, a isto tako efekti nisu ubačeni svugdje samo da budu tamo već samo kada to ima smisla. 4DX dvorana, baš kao ni 3D nije za svaki film, no vjerujemo da će se mnogima svidjeti ovaj format i da će mnoge nadolazeće filmove rado pogledati upravo u tom novom, intenzivnijem formatu.