Novi trend u TV industriji – potrošači pred izazovima cjenovnih politika
Uznemirujući novi trend se pojavio u TV industriji i otežava misiju potrošača koji su u potrazi za što povoljnijim omjerom cijene i kvalitete televizora. Sve je počelo sa Samsungom koji je u 2012. godini objavio unilateralnu (jednostranu) politiku cijena (Unilateral Pricing Policy -UPP), koja legalno omogućuje postavljanje minimalne cijene HDTV-a po kojoj ga trgovci moraju prodavati. Ovom cjenovnom politikom obuhvaćeni su modeli televizora iz linije za 2012. godinu, srednje i visoke klase. Sony se pridružio novom trendu sa svojom politikom određivanja cijena nazvanom “SURE pricing”. Tom politikom cijena također su obuhvaćeni svi modeli televizora osim osnovnih modela najniže kategorije. Potom je i poduzeće LG odlučilo definirati svoju unilateralnu politiku cijena.
Za 2013. godinu su se gotovo svi proizvođači najjačih marki televizora – Samsung, LG, Sony, Sharp i Toshiba, odlučili na cjenovnu politiku definiranja minimalne cijene. Među vodećim markama na tržištu, jedino je Panasonic odlučio dopustiti trgovcima da sami odrede cijenu i time im omogućio pregovaranje o cijeni s potencijalnim kupcima.
Obilježja unilateralne politike cijena (UPP)
Ako trgovac proda potrošaču model televizora s definiranom fiksnom cijenom i zaračuna mu popust na tu cijenu, riskira trenutno zaustavljanje svih isporuka od dobavljača. Ponovljeno kršenje pravila može voditi do težih sankcija, poput gubitka prava na prodaju proizvoda nekog poduzeća. Lako je zaključiti da su ovom situacijom potrošači stavljeni u neugodan položaj jer više nemaju mogućnost kupiti televizor po povoljnijoj cijeni, budući da se trgovci ne mogu međusobno cjenovno natjecati. Kao posljedica toga sva prodajna mjesta na području gdje potrošač živi će zaračunati istu cijenu za pojedini model televizora. Kupcima tako preostaje nekoliko alternativa. Mogu odgoditi kupnju, čekajući kraj godine, kada mnogi proizvođači privremeno odustaju od politike unilateralnih cijena jer žele prodati sve modele iz godine koja je pri kraju. Druga mogućnost je kupnja televizora marke Panasonic, a treća mogućnost je kupnja nešto manje renomirane marke televizora. To su marke druge klase, koje pripadaju skupini tržišnih sljedbenika poput marki Vizio i Philips, te marke treće klase poput marki Sceptre, Westinghouse, TCL ili Coby. Ove će marke biti jeftinije u odnosu na prvoklasne marke TV-a, ali neće pružti vrhunske performanse na kakve su potrošači naviknuti zahvaljujući markama lidera na tržištu.
Vrijeme je sve!
Svaki proizvod ima svoj životni ciklus. Većina vrhunskih proizvođača počinje sa isporukom svojih modela televizora početkom ožujka. Jedina iznimka ove godine bit će Ultra HD (4K) modeli za koje se očekuje da će se na policama naći tek od sredine godine.
Kada se televizor pojavi na policama trgovaca, njegova cijena je na vrhuncu. Za primjer možemo navesti Samsungov LED LCD model UN55ES8000 koji se prvi put našao u ponudi na Amazonu u siječnju 2012. godine, po cijeni od 3400 američkih dolara. Sredinom ožujka, cijena na Amazonu mu je pala na 2891.99 američkih dolara. U svibnju 2012. godine cijena je pala za još 200 američkih dolara i nastavila padati sličnim tempom svaki mjesec. Kako se bližio kraj godine ovaj model je postajao sve jeftiniji i cijena je pala na 1854.56 američkih dolara, što je sniženje od 46% u odnosu na izvornu cijenu. Ovakav tijek postupnog padanja cijena kako se godina primiče kraju, zabilježen je kod velikog broja proizvođača koji primjenjuju unilateralnu politiku cijena.
Potencijalnim kupcima koji traže vrhunsku kvalitetu slike i pouzdanu marku preporuča se da biraju modele proizvođača televizora prve klase – marke tržišnih lidera, te da ukoliko su cijene kod svih trgovaca iste, televizor kupuju kod onog trgovca koji im pruža najbolju uslugu i koji ima najeduciranije osoblje. Ukoliko kupac želi kupiti televizor vrhunske marke , a ipak proći jeftinije, alternativa su modeli derivirani od najskupljih modela. To su televizori vrlo slični glavnim modelima, ali im nedostaje jedna ili dvije značajke koju skuplji modeli imaju (npr. jedan manje HDMI ulaz ili nedostatak mogućnosti djeljenja sadržaja putem interneta). Takav izbor omogućit će uživanje u vrhunskim performansama uz manji financijski trošak.
Izvor: HD Guru
Ovo je vjerojatno situacija u americi, a u HR cini mi se i BiH ta praksa je nemoguca jer je sprecava zakon. Cijenu odredjuju iskljucivo maloprodaje. Jedino sto one po zakonu ne smiju je prodavati ispod nabavne cijene, sto je onda nelojalna konkurencija.
U Hrvatskoj Panasonic ima, čini mi se najviše cijene na početku, kada se novi modeli pojave.Cijena je postavljena na 10-15% iznad preporučene maloprodajne cijene u Europskoj uniji, što je maksimalna cijena po kojoj se uređaji prodaju prvih tjedana.Na kraju godine u Hrvatskoj npr. top model Panasonic plasme se prodaje za 30000kn, a u Njemačkoj za 20000kn.
Meni kao djelatniku u maloprodaji takva situacija apsolutno odgovara. Puna mi je kapa zapisivača cijena i onih koji sve relevantne činjenice dobiju od mene, a onda idu kupiti u dućan koji ima 50 kn nižu cijenu, a prodavač zna reći samo ovo vam je dobar tv
@frenchkey to sam ja napravio kad sam kupio svoj LG tv, samo je razlika bila 200 kn (ali ja nisam zapisivac lol).
Iskreno sa prodavacima u maloprodaji imam samo losa iskustva glede savjetovanja. Tamo su samo da uvale naivcima najskuplji tv.
U Zgb u deset dućana možeš pronaći dva normalna trgovca koji znaju što prodaju. Ostali više manje ne razlikuju vešmašinu od televizora. Nikad mi nije bilo jasno da ne mogu žrtvovati par sati svog vremena i na netu prolistati o proizvodima koje prodaju..
Ne znam jeste li kada bili u Europatradeu u Sesvetama. Tamo, na katu, već godinama radi jedna plavokosa prodavačica koja je najgori prodavač kojeg sam ikada vidio! S vremena na vrijeme volim otići tamo, jer je u biti zabavno promatrati koliko je žena loša. Nevjerojatno koliko je bahata i koliko se pravi pametna. Ne mogu reći da, barem na početku ne pokušava biti ljubazna, ali postavite li bilo kakvo pitanje koje njoj iz nekog razloga ne odgovara, njena prava priroda dolazi do izražaja. Svima preporučam da odu tamo, fakat je zabavno. Mogli bi djecu iz trgovačke voditi tamo, čisto da vide kakvi ne bi smjeli biti na svom radnom mjestu. Dodatni plus su definitivno nebulozno visoke cijene televizora.