Reportaža [Zagreb]: CineStar Arena IMAX – tehnologija iza magije velike slike i zvuka

Kalibracija IMAX Digital kina

Kako bi gledateljima osigurali konzistentne performanse i sliku vjernu originalnom zapisu, kao i zvuk vjeran originalu, prilikom svakog paljenja sustava, dakle svaki dan, potrebno je izvršiti kalibraciju slike i zvuka. Obzirom da kalibracija traje nešto manje od sat vremena (do pola sata traje samo zagrijavanje lampi), u slučajevima da se ne stigne odraditi u cijelosti moguće je koristiti sustav s postavkama od zadnje kompletne kalibracije (obično su postavke vrlo slične). Jedina procedura koju nije moguće preskočiti uključuje samo zagrijavanje lampi.

Postoje dvije vrste kalibracije – automatska koju sustav izvodi po točno definiranoj proceduri, te ručna kod koje su operaterima omogućene korekcije. Raspon mogućnosti ručne kalibracije ovisi o tome tko upravlja nad sustavom – svi kino operateri mogu imati dopuštenja do najviše Super Korisnik (Super User) titule, dok samo zaposlenici IMAX korporacije imaju potpunu kontrolu nad sustavom i mogu baš svaki detalj prilagođavati. Naši domaćini su rekli kako je sustav prilično ograničen što se mogućnosti za podešavanje tiče, premda imaju Super Korisnik ovlasti nad sustavom. Tako oni mogu samo vršiti testove, a za bilo kakav napredniji zadatak, uključujući promjenu postavki, moraju kontaktirati IMAX, a koji može u roku 24 sata poslati svojeg djelatnika u slučaju da se problem ne može riješiti na daljinu. Primjerice, samo IMAX zaposlenici koji povremeno dolaze na provjere i eventualne popravke sustava mogu biti u dvorani tijekom kalibracije zvuka, gdje putem specijalnih mikrofona i testnih uzoraka provjeravaju kvalitetu reprodukcije.

Kalibracija IMAX dvorane traje nešto manje od sat vremena i standardno se obavlja odmah nakon paljenja sustava ujutro. Najviše vremena odlazi na zagrijavanje lampi u projektorima, a koje moraju dostići određenu temperaturu za optimalne performanse. Tzv. Daily Calibration proces se sastoji od nekoliko testova koji uključuju provjeru lampi (njihovo zagrijavanje, poravnavanje, fokus i jačinu), zatim analizu slike putem specijalnog poboljšivača slike (Image Enhancer Video test), te na kraju standardne sekcije kalibracije kod koje se provjerava RGB balans i spektar boja. Prilikom kalibracije je vrlo važno da dvorana bude u potpunom mraku sa zatvorenim vratima i isključenim izvorima svjetlosti. Za probu smo tijekom posjeta držali vrata u dvoranu otvorenima i zbog toga određeni testovi nisu prošli – zatvaranjem vratiju i ponovnim prolaskom kroz testove proces je uspješno završen.

Ciljana vrijednost svjetline iznosi 11 fL, odnosno 37.7 cd/m2, te se intenzitet lampi u projektorima podešava tako da zadovolji navedenu vrijednost. Kako vijek lampi prolazi, tako im se mora povećavati napon kako bi mogle zadovoljiti referentnu vrijednost.

Tokom kalibracije zvuka koriste se ukupno tri ugrađena mikrofona u dvorani – dva se nalaze s lijeve i desne strane nedaleko od platna, dok se treći nalazi na stražnjem zidu ispod projektorskih prozora. Putem mikrofona je moguće provjeriti glasnoću zvuka i eventualno ju prilagoditi u slučaju da je preglasan za određeni sadržaj.

U SMS softveru se nalazi skala čija vrijednost 0 predstavlja referentnu vrijednost na kojoj se moraju reproducirati svi IMAX sadržaji (vrijednost 0). Ostali materijali, reklame i jingleovi se mogu prilagoditi na nižu vrijednost ako su preglasni. Sva kalibracija se vrši putem pink noise uzoraka na referentnoj glasnoći od 85 dB.

Lampe za IMAX projektore – impresivne snage, no i jako opasne za rukovanje

Lampe su snage 15.000 W, najveće snage koje se koriste za digitalni IMAX. Radi se o lampama tvrtke Christie, model Xenolite 5, a koje su hlađene vodom. Zanimljiv podatak govori kako ksenon lampe koje se koriste za IMAX kina imaju svjetlinu od oko 1.3 milijarde kandela po kvadratnom metru, što odgovara jakosti sunčeve svjetlosti koju vidimo sa Zemlje! Slične lampe koristi NASA u Kennedy Space centru kako bi osvijetlila Space Shuttle po noći na lansirnoj stanici. Tijekom normalnog rada stakleno kućište lampe se zagrije na oko 700 stupnjeva, a kako bi se spriječilo pregrijavanje koristi se destilirana voda koja se giba oko elektroda pod velikim pritiskom, a tu su još i ventilatori koji vrući zrak tjeraju van kućišta projektora. Oba projektora u CineStar IMAX-u imaju odvodne cijevi za vrući zrak, no bez obzira na to u projekcijskoj sali je ugodno toplo dokle god projektori rade. Na kraju radnog dana najprije se gase lampe, a zatim, 15-ak minuta kasnije i sustav hlađenja kako bi odveo sav zagrijani zrak iz sustava.

–

Na upravljačkoj konzoli operateri mogu vidjeti koliko su sati lampe odradile i prema tome ih mijenjati kada se približe broju od 1000 sati, što odgovara trajanju 500 dvosatnih filmova. Zamjenu lampi odrađuju operateri iz CineStara, dakle ne dolazi poseban operater radi takvih zadataka. Lampe stižu specijalno zapakirane i vrlo su osjetljive za rukovanje, tako da njihova izmjena može potrajati. Obzirom da su lampe pod visokim tlakom i da je kvarcna staklena stijenka jako tanka, tijekom rukovanja operater mora na sebi imati zaštitno balističko odijelo, rukavice i zaštitu za lice kako bi se umanjila opasnost od ozljeđivanja u slučaju eksplozije. Naime, pad lampe ili puknuće može uzorkovati eksploziju iste razorne snage kao i ručna bomba.

Obzirom da su projektori postavljeni jedan do drugoga, potrebno je tokom zamjene pomaknuti jedan od njih kako bi se moglo pristupili prostoru gdje je lampa – u CineStar Arena IMAX-u su odabrali da to bude lijevi projektor koji se miče kako bi se moglo pristupiti desnom. Oba projektora se nalaze na tračnicama tako da ih se može povući što je praktično u slučaju čišćenja i održavanja. Nakon što lampe zamijeni operater u sustav se upisuju njihove serijske brojeve i resetiraju brojač tako da uvijek imaju točne podatke o tome koliko dugo lampe rade.

U prostoriji se također nalazi prva pomoć na vidljivom mjestu za hitne slučajeve:

Rezolucija projekcija u IMAX Digital kinu

Na internetu se može pronaći mnogo različitih informacija vezanih za rezoluciju projekcija u digitalnim IMAX kinima, te smo ovaj podatak provjerili s tehničkim osobljem zagrebačkog IMAX-a. Čip koji se koristi u IMAX projektorima ima rezoluciju 2048 piksela u 1080 linija (2048×1080 px), dakle radi se o 2K rezoluciji koja se upotrebljava u digitalnim kino dvoranama. Formate slike (aspect ratio) je 1.896:1, odnosno to je omjer 2K čipa unutar digitalnog projektora. Filmovi dolaze u Flat i Cinemascope formatima. Flat posjeduje omjer od 1.85:1 i poznat je još kao Academy Flat, te je svojim proporcijama blizak 16:9 formatu koji se koristi kod HD televizora (njihov odnos stranica je 1:78:1). CinemaScope ima odnos stranica 2:35:1, odnos širine i visine slike je veći nekog kod Flat formata. Pošto se slika prikazuje s dva projektora te se jedna preko druge preklapaju dolazimo do 4096×2160 adresabilnih piksela u Flat formatu, odnosno 4096 x 1716 u Cinemascope formatu. Drugim riječima, ne radi se o originalnoj, “native”, 4K rezoluciji koja izlazi iz projektora, iako filmovi dolaze u 4K rezoluciji čiji “mastering” slike i zvuka rade stručnjaci u IMAX studiju, te možemo reći da se uz pomoć dva projektora prikazuju u 4K rezoluciji. U svakom slučaju kvaliteta video materijala je na višoj razini od klasičnih 2K materijala koja se isporučuju za obična digitalna kina.

2D sadržaji se prikazuju u 24 sličice u sekundi, dok je kod 3D sadržaja broj sličica dvostruko veći i iznosi 48, a s ciljem smanjenja titranja slike.

Filmovi veličine 200 do 300 GB na kriptiranim 3.5″ tvrdim diskovima

Dolaskom digitalne tehnologije filmovi se više ne isporučuju kino operaterima na trakama, već se koriste kriptirani tvrdi diskovi u vanjskim kućištima koji se vizualno i funkcionalno ne razlikuju mnogo od onih koje možemo kupiti u trgovini. Sličnost je time veća kada se pogleda način povezivanja na IMAX projektor – putem jednog USB 2.0 standardnog priključka, te dodatnim kabelom na izvor napajanja. Filmovi su kapaciteta od 200 do 300 GB, a moguće ih je otvoriti i reproducirati samo na IMAX-ovom terminalu, odnosno projektorima. Prije reprodukcije sadržaj s vanjskog diska se mora kopirati u IMAX-ov sustav, što se izvodi povezivanjem na USB priključak smješten na desnom projektoru, a koji nosi naziv “Hard drive ingest“. Pojam “ingest” se obično koristi kod prijenosa digitalnih sadržaja s tvrdog diska na server kod kino operatera, kako kod IMAX sustava tako i kod ostalih koji se danas koriste. Operateri IMAX-a su nam rekli kako prijenos traje nekoliko sati i da ga obično ostave da se obavi tokom noći. Transfer se može obaviti i tokom projekcija, no iskustvo je pokazalo da to može uzrokovati probleme u reprodukciji zbog paralelnog pohranjivanja i reproduciranja velike količine podataka.

–

Uz tvrde diskove s digtalnom verzijom filma, u paketu dolazi i list s informacijama za kino distributera s informacijama o filmu, rezoluciji, trajanju, imenu datoteke itd. Na papiru se također navodi kako je distributer dužan zadržati tvrdi disk dokle god traju njegove projekcije, te se nakon njih disk treba vratiti IMAX-u. Naši domaćini su nam otkrili kako to nije uvijek slučaj i kako diskovi znaju ostati kod njih i određen period nakon što zadnja projekcija završi, te da ih obično šalju kada ih IMAX to zatraži. Prebačene filmove na server operateri drže dokle god su aktualni, te također i nakon što prođe taj period u slučaju da se pojavi potreba za nekom izvanrednom projekcijom (npr. ako neka škola dođe u posjetu pogledati specifičan sadržaj) ili se film vrati u prikazivanje. Naravno, kako to inače biva, servera na mjestu nikada dovoljno tako da se ipak ne mogu pohranjivati svi sadržaji i mora ih se vremenom obrisati.

Jednom kada je sadržaj prebačen moguće je ga je pregledati na zaslonu terminala, vidjeti detaljnije informacije i postaviti ga u raspored prikazivanja. Sučelje čak posjeduje i mogućnost reprodukcije filma na zaslonu terminala ukoliko operater poželi provjeriti neki detalj, te su standardne kontrole poput play, pause itd. dostupne u izbornicima. Filmski sadržaj (feature) ima točno definiranu nomenklaturu imenovanja tako da sustav može preko XML-a preuzeti podatke o imenu, rezoluciji, regiji, formatu itd.

Ono što je važno napomenuti jest kako se jedino IMAX-ov 3D sadržaj može prikazivati u 3D-u, što znači da se ostali materijali poput primjerice reklama neće prikazivati u 3D-u. Jasno, najave za filmove (traileri i teaseri) se prikazuju u 3D-u.

3D naočale i polarizacijska tehnologija

Svi koji su bili u IMAX kinu gledati bilo koji 3D film znaju kako je potrebno nositi posebne naočale kako bi se mogao vidjeti trodimenzionalni prostor. IMAX 3D koristi nešto drugačiju tehnologiju za 3D prikaz za razliku od RealD 3D kina i polarizacijske 3D tehnologije na modernim televizorima. Naime, u upotrebi je ovdje tzv. linearna polarizacija slike koja svjetlost polarizira pod pravim kutem (0 i 90 stupnjeva, odnosno 45 i 135 stupnjeva), zbog čega se može uočiti pojava dvostruke slike (crosstalk) ako gledatelj nagne glavu za nekoliko stupnjeva lijevo-desno.  Cirkularna polarizacija je u ovom pogledu bolja jer se efekt ne kvari bez obzira na položaj glave.  Kako doznajemo, IMAX trenutno ne razmišlja o prelasku na cirkularnu polarizaciju svjetla jer u svojim instalacijama koristi dva projektora kako bi dobili potrebnu količinu svjetla.

Od svoje prve verzije, 3D naočale su doživjele promjene u dizajnu i u određenoj mjeri performansama, pa smo tako pogledali dvije verzije koje su bile izložene u projekcijskoj sobi. Kao i kod ostalih 3D naočala za kino, nastoji se postići optimum između ergonomije s jedne strane i čvrstoće i robusnosti s druge. Postoji i varijanta 3D naočala za djecu.

Naočale se dnevno održavaju pranjem u specijalnom sredstvu kako bi bile zadovoljene higijenske mjere.

Audio sustav u dvorani

Posjetitelji kino dvorane mogu jedino vidjeti zvučnike za stražnji lijevi i desni kanal, smještene u kutevima na stražnjoj strani dvorane. Ostali zvučnici se nalaze smješteni iza platna, uključujući centralni, prednji lijevi i prednji desni kanal, te dva subwoofera u koje stiže LFE, odnosno .1 kanal za najniže tonove. Gledano po ukupnoj visini platna, centralni, lijevi i desni kanali se nalaze u sredini, pričvršćeni na metalnu konstrukciju koja ujedno drži platno na poziciji. Subwooferi se nalaze točno na sredini, ispod centralnog kanala, a njihova golema crna kućišta djeluju jednako impresivno kao što i zvuče.

Kako se zvuk ne bi prigušio dok prolazi kroz platno, isto je perforirano tisućama malih rupica kako bi se zvuk mogao neometano kretati kroz njega.

Proizvođač svih zvučnika u dvorani je IMAX, te su oni proizvedeni po visokim standardima kako bi osigurali vjernu reprodukciju na referentnoj glasnoći. Više o IMAX audio sustavima na službenoj stranici.