Sinopsis filma: Karantena (Quarantine)

PADANJE POD KARANTENU

Dodjela uloga za ovaj film nije bila mala stvar. Autori filma su morali pronaći glumce koji su bili sposobni djelovati uvjerljivo užasnuti, i koji su bili u stanju održavati taj strah (koji je vrlo iscrpljujuća emocija za glumiti) tijekom napornog snimanja u realnom vremenu. Svaka scena je morala djelovati izravna. Film bi jedino funkcionirao ako bi glumci uspjeli uvjeriti gledatelje da je ono što gledaju stvarno – i stvarno jezivo.

Posebno ključan za uspjeh filma je bio odabir glumice za glavni lik Angele Vidal. Uloga traži glumicu sposobnu odigrati veliki raspon. Gledatelji upoznaju Angelu kao veselu novinarku lokalne televizije koja tek započinje svoju karijeru. Dok prolazi svoje iskustvo u filmu, Angela se mijenja od optimistične, preko odlučne i hrabre, do krajnje uspaničene žene suočene sa vlastitom smrtnošću.

O odabiru glumice Jennifer Carpenter producent Agüero kaže, „Clint Culpepper, predsjednik Screen Gems, je radio s njom na filmu The Exorcism of Emily Rose, a mi ostali ju poznajemo iz serije Dexter, i svi smo bili vrlo intrigirani njom kao jakom i privlačnom mladom ženom.“

John Dowdle kaže, „Drew i ja vjerno pratimo seriju Dexter, a i Emily Rose nas je oduševio, no nismo shvatili da se radi o istoj glumici. Kada smo to povezali, znali smo da bi ona bila odlična u ovoj ulozi.“

Raspravljajući o Quarantine Carpenter kaže, „Ono što je mene privuklo je ideja te grupe ljudi, potpunih stranaca, koji se nađu zarobljeni u zgradi i boreći se za vlastite živote. Sigurnost se nalazi s druge strane prozora. Samo par katova niže, kroz ulazna vrata – sigurnost je na dohvat ruke. Održavati tu ideju zanimljivom kroz cijeli film, plus činjenica da bi mi glavni filmski partner bila kamera, to mi se činilo kao intrigantna ideja…“

„Ne gledam puno horor filmova,“ nastavlja glumica. „Za to je potrebna određena vrsta želuca. No, ovaj film je toliko jedinstven po načinu na koji je složen. Scenarij mi je poslan sa DVD-om originalnog filma; pogledala sam pet minuta i nazvala producente i rekla ‘Želim raditi na ovome. Kako ćemo to napraviti?’ Bio je to zaista ambiciozan scenarij i ambiciozna ideja kako će snimiti film.“

Carpenter kaže da je bilo naporno glumiti toliko neumoljiv strah. „Scenarij od glumaca traži da glume 100 postotno od samog početka do kraja,“ kaže glumica. „Važno je bilo održati taj strah, taj dojam da nam je preostalo 30 minuta, 20 minuta, ili možda samo par minuta života. I to je bilo užasno iscrpljujuće.“

Kako bi održala intenzivnost svoje izvedbe, Carpenter kaže da se koristila malim, „glupavim trikovima“. „Ponekad bi mi pomoglo slušanje muzike,“ kaže, „ili vrištanje prije snimanja, ili bi se na sekundu uvjerila da je sve to stvarno i pustila da me obuzme. Ponekad bi to bilo toliko jednostavno da bi samo izbrojala do tri i krenula. No, bio je pravi izazov održati taj tempo, učiniti da cijelo vrijeme bude jednako autentično i realistično.“

Komentirajući njen rad na filmu, John Dowdle kaže, „Jennifer je jednostavno nevjerojatna. U stanju je cijeli dan ostati fokusirana i donijeti toliko mnogo svakom snimanju. Smišljala je odlične ideje, i jednostavno je toliko snažno nadarena. Nema toga što ona ne može napraviti.“

Drew Dowdle dodaje,“ Jennifer je iznimna. Svaki snimak s njom djeluje realno. Bila je odličan vođa naše glumačke ekipe, i bili smo zaista sretni naći nekog s njenom izdržljivošću.“

Koliko je truda uloženo u projekt, Carpenter je oduševljena kako je film ispao. „Mislim da je riječ o jednom od onih filmova koje će ljudi stalno gledati iznova. Gledatelji će se pitati kako smo neke stvari izveli. I to je onaj zabavni dio. Da me netko danas pita što očekivati od filma, pitala bih ih što sami očekuju, znajući ono što su o filmu doznali iz najave, sa interneta ili od prijatelja – i onda bi dodala da je još bolji od toga što očekuju.“

Kao Angelin stalno prisutan partner, Steve Harris glumi snimatelja vijesti Scotta, kojeg se u filmu vidi samo nekoliko puta, no čiji glas čujemo kroz cijeli film. Harris je dobro poznat po svojoj ulozi u hit seriji Davida E. Kelleya The Practice.

„Fascinantno je raditi na filmu u kojem ste većinom prisutni samo kao glas,“ kaže Harris. „Od prvog trena kada sam pročitao scenarij sam želio ulogu snimatelja, dok sam još mislio da će ga snimati kao uobičajeni film.“ Kada su mu rekli da se on neće pojavljivati u filmu koliko je mislio, „Samo su me još više privukli i zainteresirali za film,“ kaže glumac.

Redatelj Dowdle kaže, „Originalno smo sa Steveom razgovarali o jednoj od uloga gdje bi bio puno prisutan pred kamerom. No, on je na sastanku s nama rekao da ga zanima uloga snimatelja. Vidio je u tom liku nešto što nitko drugi nije.“

Harris je vidio svog lika ne samo kao čovjeka koji drži kameru, već i kao Angelinog partnera i zaštitnika. Harris komentira, „On zaista pokuša Angelu zaštitit od zla. I cijelo vrijeme se trudi održati nju – kao i sebe – živom.“

Glumca je također privukao element realnosti premise filma. „To je ono što me najviše oduševilo kod filma,“ kaže. „Zasnovano je na nečem što bi se moglo stvarno desiti.“

Jay Hernandez i Johnathon Schaech su dobili uloge Jakea i Fletchera, vatrogasaca koje Angela i Scott prate tu noć. O suradnji sa Hernandezom, Schaech kaže,“Sjeli smo i počeli se pripremati za naše prijateljstvo, koje je jako velik dio odnosa naših likova i vrlo je bitno za njihovo ponašanje u scenama. Bilo je to odlično iskustvo.“

John Dowdle je ostao impresioniran Schaechovim interesom i njegovim istraživanjem uloge. „On je toliko karizmatičan – ukrade svaku scenu u kojoj je,“ kaže redatelj. „Kako bi se uživio u svoju ulogu, proveo je neko vrijeme vozeći se sa pravim vatrogascima. I pustio je najveće i najluđe brkove koje sam ikada vidio,“ smije se redatelj.

Objašnjavajući svoj izbor, Schaech kaže, „Proveo sam neko vrijeme uz vatrogasce, i primijetio sam da velik dio vatrogasaca nosi guste brkove. Pa sam odlučio da bude i moj lik imao – trebalo mi je četiri dana da izrastu.“

Za svoju ulogu Hernandez nije trebao puno istraživanja – glumac već ima puno iskustva sa vatrogascima radeći na filmu Olivera Stonea, World Trade Center. Opisujući zašto misli da je film toliko efektivan, on ponavlja Harrisovo mišljenje o ključnom elementu ukorijenjenosti u stvarnosti. „Za mene, kako bi nešto bilo strašno, mora biti zasnovano na stvarnosti. Kada možete nekog uvjeriti da je ta situacija moguća, ne samo u filmskom svijetu, već u svijetu oko njih, onda strah postaje stvaran.“

Hernandez je također bio oduševljen načinom na koji je film bio sniman, te efektom koji konačni rezultat izaziva kod gledatelja. „Oni bi se trebali osjećati kao da su sami pod karantenom, da su oni zapravo zarobljeni u zgradi,“ kaže glumac. „Kao gledatelj, osjećati ćete se kao da ste zajedno s glumcima. Osjetiti ćete puni raspon emocija, straha i uzbuđenja, jer ste zarobljen u tom mjestu. Zaista ćete biti emotivno dirnuti filmom.“

Među stanovnicima osuđene stambene zgrade, Greg Germann iz Ally McBeal glumi Lawrencea, veterinara koji se nađe u položaju da je prisiljen upotrijebiti svoje medicinske vještine kako bi pomogao žrtvama u filmu. „Ja postanem dežurni liječnik. Pošto sam radio na mačkama i psima, nekako sam kvalificiran,“ smije se Germann. Njegova uloga je od njega tražila da ljudima daje injekcije. „To je dijelom zašto sam dobio ulogu,“ nastavlja glumac. „Dobro baratam iglama.“

Germanna je projekt oduševio čim je vidio scenarij. „Nisam prije radio na hororu,“ kaže. „To nije baš moj žanr. No, ovaj scenarij je bio pravi triler – nisam mogao prestati čitati. Bilo je zaista zabavno čitati jer je svaka stranica, svaki trenutak prepun akcije. Stvari se počinju događati odmah na početku, i nema pauze sve do kraja.“

Također među stanovnicima, Marin Hinkle glumi zabrinutu majku Kathy. U filmu, njen muž je izašao taman prije nego je počelo ludilo karantene, i ona je sada zarobljena u zgradi sa svojom kćeri, koja je bolesna…i kojoj je sve gore. Glumica je bila uzbuđena prilikom da pokaže drugačiju stranu svojih glumačkih vještina. „Ja radim na humorističnoj seriji, što je očigledno opušteno i luckasto radno mjesto,“ kaže Hinkle. „Nazvao me moj agent i pitao što mislim o hororu? Inače ne volim horore, ali sam ovog pročitala i toliko je realističan, kao da se događa upravo u ovom trenutku, pa me zaintrigirao.“

Priča o njenoj audiciji za Quarantine je poprilično nezaboravna, kako iz smiješnih tako iz negativnih razloga. „Ja imam malo dijete,“ kaže glumica, „a i u filmu imam dijete, tako da sam odmah osjetila povezanost. No, nisam razmišljala kako ću na audiciji improvizirati dijete. Pa sam upotrijebila svoju torbicu – torbica je postala moje dijete. U filmu ima ta mučna scena kada bivam odvojena od svoje kćeri, pa sam se na audiciji morala odvojiti od svoje torbice. U procesu toga sam pala unazad i udarila leđima u zid. I urlam i vičem za svojim djetetom, nalikujući na Meryl Streep u Sophie’s Choice. Kada smo završili sam pomislila kako je to bilo zaista realno. Tu noć me probudila najgora bol koju sam ikada osjetila u životu, gora od one na porodu. Ispalo je da je onaj udarac na audiciji pomaknuo bubrežni kamenac koji je počeo izlaziti. Bol koju je osjetila te noći je najgora bol njenog života. Hinkle nastavlja, „Ako ikada poželite biti u horor filmu, samo pomislite na izbacivanje bubrežnog kamenca, i to će vam dati neki uvid koliko žestoko morate vrištati.“

Raspravljajući o filmu, Hinkle kaže da je zadovoljna što su autori film uspjeli i u svom tom užasu pronaći malo humora. „Neobično je da u filmu ima i malo komedije,“ kaže glumica. „Postoji ta suprotstavljenost – najžešći trenuci života se odigravaju, i ne možete otići dublje s užasom situacije, pa morate otići na mjesto gdje izbija humor. To se događa i u stvarnom životu. Moj otac, kada je imao srčani i moždani udar, je neprestano bolnicu nazivao hotelom. On bi rekao ‘Ovaj hotel je zaista dobar,’ a ja bi mu odgovarala ‘Tata, mislim da je ovo bolnica.’ U Čehovovim djelima smijeh uvijek prati tugu – to je način na koji bol funkcionira u stvarnom svijetu, i mislim da je to jedna od stvari koja me privukla scenariju.