O PRODUKCIJI
Prepun napetosti i bogat nemirnom atmosferom, MIRRORS je ojačan provokativnim dizajnom produkcije koji pretkazuje jezivo putovanje koje očekuje Bena Carsona i njegovu obitelj.
MIRRORS je gotovo u cijelosti snimljen u Bukureštu u Rumunjskoj, uz izuzetak ključnih eksterijera koji su snimljeni u New Yorku. Bukurešt je odabran zbog svoje snažne zgrade Akademije Znanosti, masivne strukture koju je naručio opresivni komunistički vođa Nikolaj Ceausescu, i koja je nakon njegove smrti 1989. ostala nedovršena.
Pisac-redatelj Alexandre Aja zamislio je Akademiju kao lokaciju zlokobne izgorjele robne kuće Mayflower. „Ta zgrada je toliko fantastična, tako nešto ne bi nikada mogli rekreirati u studiju,“ kaže Aja, koji je tu lokaciju otkrio prije nekoliko godina tražeći mjesta za snimanje drugog filma. „Atmosfera ovdje je toliko ispunjena strahom i napetošću, znali smo da ovdje možemo snimiti nešto jedinstveno.“
„Ceausescu je uplašio i traumatizirao puno više ljudi nego što ćemo mi vjerojatno ovim filmom,“ spominje producentica Alexanda Milchan. „U toj zgradi doslovce možete osjetiti dio te napetosti. Ona još uvijek nosi otisak tog vremena.“
Iako je ova lokacija s lakoćom prenijela svoju veličinu i zlokobnu povijest robnoj kući iz filma, dizajner produkcije Joseph Nemec III („The Hills Have Eyes“, „T2: Judgement Day“) i njegov umjetnički odjel su se suočili sa velikim izazovom u pretvaranju 6000 kvadratnih metara sirove industrijske arhitekture u vatrom uništenu raskoš goleme robne kuće.
Od golemog stubišta do izložbenih vitrina, svaki detalj golemog prostora morao je biti dizajniran, oblikovan, proizveden i uređen u samo 12 tjedana – na šestom katu napuštene Akademije, koja nema dizala.
Postupak je uključivao paljenje svakog centimetra robne kuće koji bi zahvatio fiktivni požar. Dvije ekipe su spaljivale sve od zidova, podova, namještaja i zastora, do punog asortimana robne kuće – uključujući odjeću, satove, nakit, kućanske aparate i kozmetiku.
Posebna pažnja je posvećena namještanju i uništavanju lutaka, kojima se evocirala nekadašnja vitalnost i raskoš robne kuće Mayflower, kao i sadašnje zlo koje vreba u mraku ruševine. „Lutke vam daju osjećaj da je u ruševini ostala prisutnost života,“ objašnjava Nemec. „Obukli smo ih, i postavili u vrlo živopisne položaje, a onda smo ih pokušali spaliti i uništiti na način koji podcrtava tragediju života koji su ostali zarobljen u ogledalima. Jednu lutku smo prozvali Davidom, jer je zadržala vrlo plemenitu pozu usprkos što je sva tkanina oko njega izgorjela. Drugog smo zvali Pjegavi, jer smo zagrijavali plastiku dok nisu počeli izbijati mjehuri, koji su simbolizirali potpuno izgorjele emocije unutar beživotne lutke.“
