„Lik B.B. Hensleya je ključan za priču, a Beau mu daje snažni osjećaj uvjerljivosti,“ kaže Moore. „On iza sebe ima nevjerojatan opus u kojem je igrao brojne humane likove, dobre i poštene.“ No, poput većine toga u MAX PAYNEU, u njegovom liku se krije puno više nego se čini. Moore dodaje, nagoviještajući složenost lika: „Velika je stvar da smo uspjeli dobiti Beaua da glumi B.B.-a, koji je jedan od najsloženijih likova koje smo vidjeli u dugo vremena.“
Bridges kaže kako ga je odmah oduševio lik. „B.B. stalno ima masku. Zapravo niste nikada sigurni tko se skriva ispod te maske, jeli on dobar ili los lik. Stil ovog filma je vrlo tajanstven; sve je puno obrata, iznenađenja i naglih promjena likova. S glumačke strane, ovo je divan projekt.“
Još jedan lik koji će iznenaditi gledatelje je agent unutarnjih poslova Jim Bravura, racionalni službenik koji se osobno zainteresirao za Maxov slučaj. Slavna zvijezda hip hop glazbe Chris „Ludacris“ Bridges glumi Bravuru. „Bravura je jedina osoba u filmu za koju imate osjećaj da zna što se zbiva,“ kaže Bridges. „On zna da se iza Maxovih akcija krije neka priča, i odlučan je otkriti istinu. Agenti unutarnjih poslova obično nisu najsimpatičniji. No ja sam se potrudio Bravuru prikazati kao da se uklapa u taj svijet, no da je istovremeno dojmljivo pošten.“
„Bravura je hrabar i odlučan,“ nastavlja Bridges. „Mlad je, no vrlo je mudar i ne trpi podmetanja drugih. Mislim da se između njega i Maxa razvija prešutan odnos u kojem se međusobno vrlo dobro razumiju. Obojica su vrlo iskusni i mogu vidjeti što se krije iza ljudskih igara.“
Ostale ključne uloge glume Amaury Nolasco i Chris O’Donnell. Nolasco glumi Jack Lupina, vojnog veterana ugniježđenog u narkomansko podzemlje. Za film MAX PAYNE, popularni glumac koji u seriji Prison Break glumi simpatičnog bjegunca iz zatvora, liku Lupina daje šokantnu i nevjerojatnu žestinu. „Zaista me privukla Lupinova mračnost,“ kaže Nolasco. „On je nezamislivo žilav, no nekako je vrlo tužan lik. Doslovce mu nedostaje duša. Bio je pokusni kunić u jednom eksperimentu – koji je pošao jako krivo. Na taj način, on je zapravo više žrtva nego zločinac.“
Chris O’Donnell glumi Jasona Colvina, direktora u farmaceutskoj tvrtci koji igra veliku ulogu u Maxovom putovanju ka iskupljenju. Colvin je pijun koji se nađe preko glave upleten u rizičnu igru koja nije uništila samo Maxov život, već prijeti životima nebrojenih drugih ljudi.
Direktor fotografije Jonathan Sela i dizajner produkcije Daniel T. Dorrance su blisko surađivali sa Mooreom kako bi stvorili mračan i prijeteći svijet MAX PAYNEA, koristeći svjetlost i sjene da bi naglasili napetost, intenzitet i akciju. Snimatelji su koristili paletu prigušenih, izblijeđenih boja koje su uklopili u većinu filma, od scenografije i lokacija, do odabira odjeće likova. Prigušene boje upotpunjuju neo-noir karakteristike likova i samog filma – njihovu prazninu i izoliranost. Iako se jako oslanjaju na klasičnu noir tradiciju iz razdoblja nakon drugog Svjetskog Rata, Moore i njegova ekipa uspjeli su postići vrlo suvremen i bogat osjećaj za današnje gledatelje.
Prilikom dizajniranja scena i odabira lokacija, autori su pokušali ne samo oživjeti urbani i suvremeni krajolik velikog grada, već uklopiti i manje poznati, grčeviti svijet – i „polusvijet“ – koji postoji u sjenama svakog grada. „Da smo mogli snimiti film crno bijelom tehnikom, napravili bi to,“ kaže Sela. Dok tržište danas ne tolerira crno-bijele filmove, Moore i Sela su gurnuli paletu boja što više moguće, koristeći tvrdu rasvjetu, snažne sjene i vrlo jasne kompozicije. „Sve u filmu je bilo što je više monokromatsko moguće,“ dodaje Sela. „Nismo uopće koristili svjetla u boji.“
Maxovo mračno vrijeme osvete se događa tijekom zime, usred pojačavajuće mećave; sile prirode su brutalne, no hladnoća postaje gotovo opipljiva, funkcionirajući kao Maxov saveznik. „Max Payne se nalazi na mračnom mjestu,“ objašnjava Moore. „U galskom jeziku postoji izreka – cóbhoh an dólra – koja znači priroda razumije tvoje raspoloženje, da simpatizira sa tobom. Mislili smo da nema boljeg načina za odraziti Maxovo raspoloženje nego da sve bude mračno i sjenovito do samog kraja, kada se sunce probije u njegov život. Zima je njegov saveznik; to je čovjek koji se skriva u sjenama, na sve strane okružen tamom.“
„Snijeg je ključan element,“ dodaje Yorn. „John Moore se njime poslužio kako bi postigao epski dojam, u načinu na koji snijeg djeluje na Maxa i definira neke njegove akcije.“ U ključnoj sceni gdje Max skače u gotovo zamrznutu rijeku kako bi pobjegao svojim progoniteljima, Moore je iskoristio i prirodu i klasičan noir prizor napuštenog doka usred noći – upotpunjenog ledenim valovima koji zapljuskuju pristanište – kako bi pojačao dramatičnost radnje. „Max se ne boji hladnoće; on zna da će mu priroda zapravo pomoći olakšavajući njegov bijeg,“ kaže Moore. „Zlikovci se predomišljaju, neće ga slijediti u ledenu vodu, no Max zna da je zima njegov saveznik jer je ionako zamrznut iznutra, i može to upotrijebiti kao svoju prednost.“
Maxov svijet je mračan i stiliziran grad New York, svjetlosnim godinama dalek od prikaza Velike Jabuke na koji smo navikli. „To je New York bez gornjeg sloja stvarnosti,“ kaže Julie Yorn. Autori su smislili većinu izgleda za grad već rano u pred-produkciji. Propadajuće lokacije grada prevladavaju kroz cijeli film. „John je naš New York nazivao ‘gradom duhova’,“ prisjeća se nadglednik vizualnih efekata Everett Burrell. „U Maxovom svijetu, grad je toliko preplavljen zločinom i drogom da zapravo umire iznutra.“
„Film je nevjerojatno vizualno intenzivan,“ kaže umjetnik Chris Rosewarne, koji je sa Mooreom smislio većinu prizora još na početku dizajnerskog procesa. „Puno toga se događe. No istovremeno, ovo je Manhattan Maxa Paynea, vrlo usamljen. Max je izolirana figura koju okružuje kaos i zavjere.“
„Jedna slika koja me se posebno dojmila je kada ga vidimo samog kako sjedi u kuhinji, a kroz prozor dopire svjetlo,“ dodaje Rosewarne. „Meni je upravo to esencija Maxa Paynea.“
Snimanje filma počelo je 3. ožujka 2008. Tijekom pedeset dana koliko je trajalo snimanje radilo se na nizu lokacija u Torontu, od sustava podzemne željeznice do prometne poslovne četvrti i obale, kao i u studijima Cinespace i Toronto Film Studio. Nekoliko lokacija je poslužilo za više scena; na primjer, napuštena zgrada terminala za hranu je služila kao mjesto Moninog skrovišta, salon za tetovaže i te lokacija zabave na kojoj Max prvi puta upoznaje Monu. Dok je ruševna tvornica stakla u Hamiltonu poslužila kao interijer Jack Lupinovog komandnog centra, Ragna Roka.
Jedan od najvećih izazova za dizajnera produkcije Daniela T. Dorrancea i njegovu ekipu je bila scenografija za interijer ćelija u središtu Aesira, gdje se odigrava jedna od najvećih akcijskih sekvenci u filmu. U toj sceni, vrijeme djeluje kao da stoji dok očajni Max mora izbjegavati kišu metaka dok pokušava pobjeći hodnikom smrti. Staklo puca, ormari s dokumentima bivaju pretvoreni u rastrgani metal, milion komadića papira leti u zrak – sve praćeno kišom sustava prskalica i tijela koja padaju pokošena mecima.
Masivan set, sagrađen u Cinespace studiju, je građen osam tjedana. Tada je predan u ruke Danny Whitea i njegove ekipa stručnjaka za specijalne efekte, koji su proveli još jedan tjedan opremajući set tisućama eksplozivnih naboja koji su bili potrebni za simuliranje epske pucnjave.
Snimanje scene je trajalo punih tjedana dana, pošto je nakon svake snimke trebalo zamijenit 1280 eksplozivnih punjenja; kada bi cijeli niz naboja eksplodirao, snimali bi se manji inserti i drugi kadrovi. Ekipa od 15 pirotehničara bi na kraju svakog dana prešla cijeli set, postavljajući nove naboje i žice za sutrašnje snimanje. Istovremeno, dekorateri scenografije bi dodavali razne stupnjeve uništenja. Do kraja tjedna, Max je uspješno pobjegao, set je u potpunosti uništen, a potrošeno je više od 5000 eksplozivnih naboja, ne uključujući dodatnih 1000 naboja lažne krvi i prašine kojima su gađani glumci tijekom snimanja.
„Svaki puta kad snimate film koji sadrži puno uništavanja i kaosa, neprestano tražite originalne načine da prikažete akciju. Redatelj, snimatelj, koordinator akrobacija, ekipa specijalnih efekata, producenti… svi se u to uključuju,“ kaže Moore. „Neprestano se nabacujete idejama, crtajući i dizajnirajući skice, pokušavajući stvoriti setove koji će pomoći akciji. U MAX PAYNE, nama je bio cilj osigurati ne samo odličnu priču, već i nevjerojatne akrobacije. Na taj način, ne snimamo samo običan akcijski film, već stvaramo pametan triler koji će svatko htjeti iskusiti.“
