Japan ubrzava dolazak Ultra-HDTV emitiranja – prvi testni prijenosi već 2016.
Japanska nacionalna televizijska ustanova, NHK, objavila je kako će prvi prijenosi u Ultra-HDTV formatu biti obavljeni do 2016. godine, što je čak četiri godine prije originalnog plana. Podsjetimo, Ultra-HDTV je slijedeća stepenica u tehnologiji snimanja i emitiranja slike i zvuka, pružajući sliku koja je četiri, odnosno čak šesnaest puta veće rezolucije od modernog Full HD-a, te zvuka sačinjenog od čak 22.2 kanala.
NHK je u suradnji s britanskim BBC-jem i još nekoliko partnera koristio Olimpijske Igre u Londonu za snimanje i emitiranje testnih video materijala na nekoliko lokacija u Velikoj Britaniji, Japanu i SAD-u u Ultra-HDTV rezoluciji. Comcast i NBC Universal su iskoristili poseban podatkovni tok da bi pokazali do danas neviđenu oštrinu slike na posebnoj prezentaciji u Washingtonu, gdje su posjetitelji bili oduševljeni količinom detalja i realnošću koja je daleko veća od one koju nudi Full HD rezolucija. Originalni video iz NHK kamera je imao protok podataka od 48 Gbps (gigabita u sekundi, 6 gigabajta u sekundi), a prije slanja preko Atlatnika je bio kompresiran na 360 Mbps (megabita u sekundi, 45 megabajta u sekundi) i slan putem Internet2 mreže koja podržava brzinu od 100 Gbps. Za usporedbu, tipično HDTV emitiranje ima protok od 20 Mbps, što znači da je Ultra-HDTV emitiranje sadržavalo čak 18 puta više informacija.
Još jedan impresivan podatak vezan za Ultra-HDTV emitiranje – u Londonu su testne snimke snimali na čak 16 HDTV snimača za ukupno 18 minuta materijala, što je zauzelo 3.5 TB prostora na disku. Drugim riječima, 90-minutni film bi zauzeo 17.5 TB prostora, što znači da biste trebali kupiti 6 tvrdih diskova od 3 TB kako biste mogli pohraniti jedan film. Naravno, uz kompresiju količina podataka će biti značajno manja.
Iako je Ultra-HDTV tek u eksperimentalnoj fazi i trenutno iznimno težak za izradu, emitiranje pa čak i arhiviranje, pokazuje kako Full HD neće ostati format najveće rezolucije ni približno onako dugo kao što je to bio SD, odnosno standardna rezolucija, te da ćemo u budućnosti gledati doista kristalno jasne snimke bliske realnosti. Pitanje je samo gdje ćemo moći postaviti dovoljno velike ekrane da uživamo u tolikoj rezoluciji, a isto vrijedi i za specifikaciju zvuka – obično i 5.1 konfiguracija 6 zvučnika stvara probleme s rasporedom, a s 24 komada i isto toliko kabela će situacija biti kao da smo svi ljubitelji Spidermana.
Izvor: Advanced-Television
A kad će to doć kod nas?
Ja mislim uskoro, no kažu mi da sam preoptimističan ;). Što mislite kada nam stiže?
“Pitanje je samo gdje ćemo moći postaviti dovoljno velike ekrane da uživamo u tolikoj rezoluciji…”
G. Hlušička, ekran ne mora biti toliko velik koliko se često može pročitati na raznim internetskim stranicama.
Japanska televizijska ustanova o kojoj se u članku govori provela je istraživanja vezana za sposobnost osoba da percipiraju određenu rezoluciju [u odnosu na udaljenost i veličinu ekrana, naravno.]
Ispada da – da bi ekran pokrivao ograničenja normalnog, zdravog oka, kutna veličina svakog piksela (to jest udaljenost između piksela) mora biti 0.3 lučne minute ili manja (0.005 stupnjeva ili manje).
Da bi dobili potreban broj piksela po inču ekrana (PPI), dovoljno je podijeliti kotangens od 0.3 lučne minute sa udaljenosti u inčima (11459 / udaljenost u inčima).
Ako uzmemo uobičajenu udaljenost od 3 metra, dobijemo da je potreban PPI od 97 piksela po inču (11459/118 = 97). To je, naravno – mnogo manje od današnjih mobitela i tableta, ali sasvim dovoljno zbog mnogo veće udaljenost od ekrana.
Na udaljenosti od 3 metra, normalna osoba može percipirati 4K rezoluciju (16:9, 3840×2160) na ekranima od ~46” i većim (3840/97 = 39.58 | 16:9, š = 39.58”, dijagonala = ~46”)
Što se tiče 8K rezolucije (16:9, 7680×4320), normalna je osoba može percipirati na ekranima od ~91” i većim (7680/97 = 79 | za 16:9, š = 79”, dijagonala = ~91”)
Hvala na vijesti.