Recenzija [OST]: Hancock (2008)

Prvi pogled na broj traka i trajanje čitavog albuma daje dojam da su skladbe kratke – izuzev njih par to i je slučaj. Obično kod prvog slušanja poslušam temu filma, te nakon toga zadnjih par skladbi, no kod ovog albuma sam napravio iznimku i poslušao ih sve redom. Uzrok ove promjene je i u nedostatku teme – pitanje je trebaju li svi superheroji svoju temu? Powell ne misli tako, već kreće u svojem šarolikom ritmu s glazbom koja je u jednoj traci kao u kakvom animiranom filmu, a onda naglo skreće na neki funky stil. I iz samih imena traka može se pretpostaviti u kakvom su stilu (npr. French Asshole ili Superhero Comix). Eksperiment koji će se nekima svidjeti, nekima ne. Meni osobno većina skladbi je zvučala poput kakvih kratkih jingleova, te je moj interes odmah bio usmjeren na zadnjih nekoliko skladbi – na kraju je i na njima ostao. Približavanjem kraja filma glazba mi je postajala sve interesantnija i interesantnija, a takva je situacija i na albumu. Zadnje 4 skladbe, a posebno posljednje dvije (Death And Transfiguration i The Moon And The Superhero) posljednjih tjedana preslušavam po nekoliko puta dnevno i osjećaji koje pobuđuju još uvijek ne jenjavaju. Sva ta silna bezgranična moć superheroja se može osjetiti na 19 traci, posebno od 1:25 minute i ako vam se je svidio završetak Superman: Returns filma (kada Superman leti iznad grada po noći i vine se u oblake), ova će vam skladba zasigurno se svidjeti. Dinamika 19. skladbe završava oko 2:35 i tada kreće laganiji ritam koji se nastavlja kroz 20. – odlična glazba za promatranje Mjeseca i zvijezda i meditiranje.

Powellov Hancock album u cjelini mi i nije ostavio neki poseban dojam, vjerojatno zbog kratkih skladbi u kojima nisam prepoznao neku trajniju vrijednost. Najbolja usporedba tih kratkih skladbica su završne dvije trake na Employee of the Month albumu Johna Swiharta. No, ako album gledamo pojedinačno po skladbama, onda se tu mogu otkriti uistinu vrijedna i itekako slušljiva djela. Da je cijeli album ili barem većina kao posljedne tri – četiti skladbe ovaj bi album dobio čistu desetku. Ovako, s obzirom na sam film i ponuđenu glazbu, moja ocjena je 7/10.

Ocjena: 7/10