Recenzija filma: Oko (2008)

Ovdje dolazim do scenariste Gutierreza, koji je i sam podjednako kriv za sve ovo. Likovi su mu katastrofalni, naravno osim lika Sydney Wells. Volio bih da mi bar malo pojasni čemu su služili Alessandro Nivola kao doktor Paul Faulkner, Parker Posey kao njena sestra Helen i Rade Šerbedžija kao njen dirigent Simon McCullough. Ovdje je riječ o troje darovitih glumaca, koji su u stanju često i sami film iznijeti na svojim leđima, a ovdje su, ponajviše zahvaljujući scenaristi, bačeni u deveti plan. Za lik Parker Posey mi uopće nije jasno što tu radi, dok se Rade pojavljuje u tri scene i kaže sve skupa pet rečenica. Što mu je to trebalo? Ne mislim da je baš ni dobio neku veliku lovu za ovu ulogu. Što se tiče samog Alessandra Nivole, za njegov lik shvaćam zašto je bio tu potreban, da bude neka njena ljubavn simpatija, odnosno njen pomagač u istrazi koja bi trebala dovesti do “šokantnih” otkrića. Ipak, sve je to premalo za glumca poput Nivole. Što se tiče same Jessice Albe, ona je kao u svim svojim filmovima, lijepa, lijepa i lijepa. I ništa više pored toga. Osobno, nju ne smatram baš nekom glumicom, ona mi je više poput ukrasa “pravim” glumcima, da bude ona ljepotica zbog koje ljudi hrle u kina. I ništa više od toga. Takva je i ovdje, ali iako se trudi, vidi se da to nema puno pomoći jer ona jednostavno ne može. Ako malo bolje pogledate njene filmove, vidjet ćete da u svima glumi jednako. Ipak, priznajem joj da se trudila jer je zbog ovg filma naučila svirati violinu i čitati Brailleovo pismo, da bi što bolje odglumila lik.

Što se tiče glazbe, Marco Beltrami (“3:10 za Yumu“, “Hellboy”) je skladao izvrstan score i slobodno se može reći da je samo pitanje vremena kada će Akademijini glasači prepoznati pravu vrijednost ovoga skladatelja i početi ga obasipati nagradama. Score mu je mračan, jezovit a nadasve bogat jezovitim temama koje se provlače kroz film davajući mu jednu strašniju notu koju mu možda redatelji nisu bili u stanju priuštiti. Ipak, najveće iznenađenje mi je direktor fotografije Jeff Jur (“You Kill Me“) koji se prethodno uglavnom iskazao u serijama ali je ovdje dokazao da se može nositi sa vodećim snimateljima, jer je njegova kamera moćna, prepuna tjeskobe i neželjenih situacija, a takva kamera treba da bude u svakom hororu.

Sve u svemu, ovo je film ispod prosjeka, ali ipak bolji od originala. Da li da ga preporučim, nisam ni sam siguran jer, iskreno, jedva se sjećam kraja filma. Hoću reći, da je film bio bar malo kvalitetniji, ne bih ga sigurno zaboravio, ali je ovdje riječ o jednoj tipičnoj američkoj popcorn zabavi koja će nas mnogo teže oduševiti jer smo ipak vidjeli mnogo bolje horore, ali i mnogo bolje filmove.

Ocjena: 5.1/10 (da bude malo više od polovice)

Autor: Duje