Recenzija filma: Indiana Jones i Kraljevstvo kristalne lubanje (2008)

Gdje je nastao problem? Gledajući film, vidio sam da je Harrison Ford i više nego uživljen, sam je izvodio svoje kaskaderske scene (što se uistinu vidi na ekranu jer je po vlastitom priznanju provodio po tri sata dnevno u teretani), Shia LaBeouf je uložio maksimalan trud u svoju ulogu (prihvatio je ulogu a da prije nije pročitao niti scenarij), Cate Blanchett se čak malo preglumila kao glavna negativka, sovjetska pukovnica i Staljinova miljenica Irina Spalko dok je John Hurt bio zadužen za blaži komični dio filma, kao “izgubljeni” profesor Oxley, odnosno probao je naslijediti Sallaha i Marcusa Brodyja iz prethodnog dijela (osobno mi je strašno žao što nije bilo barem lika Sallaha u izvrsnom tumačenju Johna Rhysa-Daviesa). Znači, glumci odrađaju vrlo dobro svoj posao. Mislim da je problem nastupio kod scenarija. Svaka čast Koeppu, jer je dovoljno vremena posvetio akciji, pa na trenutke često duhovitim dijalozima i dosjetkama koje naš glavni junak izbacuje ko’ iz rukava, ali taj kraj (neću ga odati za one koji ga nisu gledali) me doslovce ražalostio. Nije to Indiana Jones, barem ne onaj pravi. Istina, svaki put se on bori protiv nekih spiritualnih “pojava” ali ovdje su malo pretjerali. Gdje im je tu bila pamet?

Čitajući malo po netu, producent Frank Marshall se hvalio da su koristili CGI efekte samo kada im je to trebalo. Ispalo je da su im često trebali. Prijašnji dijelovi Indiane Jonesa su počivali na beskrajno simpatičnim dijalozima i maštovitoj režiji virtuoza filma, Stevena Spielberga. Osobno, ovdje mislim da je zakazao. Čini mi se kao da je želio samo da odradi ovaj posao, da se baci na snimanje filma o atentatu na Abrahama Lincola. Izgledalo je kao da je mislio da je dužan obožavateljima, pa hajdemo nabrzinu snimiti nešto da završimo i tu sagu. Čak ni glavna glazbena tema Indiane Jonesa, ona od Johna Williamsa, nije uopće razvijena do kraja u filmu, izuzev tek na odjavnoj špici.

Također, trebao je netko upozoriti čuveni duo (Spielberg+Lucas) da lik Indiane Jonesa nije baš sličan liku Ethana Hunta (Nemoguća misija), što je Koepp očito shvatio da jest (čovjek je napisao scenarij i za Nemoguću misiju). Indiana se izvlači iz takvih nemogućih situacija da mu ni gorespomenuti Hunt a ni James Bond ne bi zavidjeli. Hoću reći, Indiana je preživio eksploziju atomske bombe i nema na sebi ni ogrebotine.

Da ne ispadne da samo gadim film, želim naglasiti da film ima i izvrsnih trenutaka, pogotovo maestralno režirana borba sa mačevima na kamionima, kao i “početni” Indianin bijeg preko kutija u skladištu američke vojske, gdje se vidi i Izgubljeni kovčeg iz prvog filma. Također, film je i krcat nekim referencama na prijašnje dijelove, poput izraza lica Harrisona Forda kad vidi Mutta kako vozi motor i sređuje negativce (Sean Connery je imao isti takav izraz u Posljednjem križarskom ratu), kao i ponavljanje nekih rečenica koje su obilježila prva tri dijela. Spielberg je ipak bio dovoljno pribran da zna režirati vrhunsku zabavu od 2 sata, za prosječnog gledatelja, koji neće puno očekivati i koji nije toliki zaluđeni obožavatelj same “sage” o Indiani poput mene.

Što se tiče samih efekata, moram priznati da su izvrsni, u što se uopće nije trebalo ni sumnjati. Ipak duo Spielberg+Lucas garantira vizualnost kakvu treba gledati na velikom ekranu, ili barem kada se pojavi na Blu-Rayju.

Želim reći da je Indiana nedostajao jedan lik koji će mu replicirati u svemu, koji će biti njegov ortak u svim akcijama i pustolovinama koje mu se događaju. Da je barem Sean Connery odlučio reprizirati svoju ulogu, jer tada bi to bilo prštanje vrckavih dijaloga i izvrsno preklapanje dvojice glumaca čija je kemija očita na ekranu.

Sve u svemu, savjetujem svakome da pogleda film, neće nitko ostati razočaran, a samo tvrdim i okorjelim obožavateljima Indiane Jonesa savjetujem da uzmu sve sa rezervom i da se ponadaju de će biti snimljen barem još jedan dio, jer sam kraj daje itekakvu mogućnost za to.

Ocjena: 7.5/10 (i to samo zbog stare slave, zbog prijašnjih dijelova koji su mnogo bolji)

Autor: Duje