_
Uvod i povijest
2013. godina nam se približava, ali kao da je bilo jučer kad smo skoro svi imali glomazne CRT monitore na radnim stolovima i televizore u dnevnim boravcima. Potonji su još uvijek prisutni u velikom broju ovisno o zemlji. Sjećate li se njihovog kraja? Sve je počelo s PC monitorima i polagano se nastavilo preko njihove veće braće koja su obično bila rezervirana za dnevne boravke u vidu televizora. Kakva je zapravo bila situacija u to vrijeme što se tiče „LCD protiv CRT“ debate u monitorskom svijetu?
Za početak, CRT monitori su bili glomazniji, teži i trošili više struje. LCD-i su s druge strane imali svijetlu budućnost, ali tada njihova kvaliteta prikaza nije bila na razini. Cijene po inču/centimetru nisu bile toliko dobre za veće dijagonale, a kada bi stavili kvalitetu prikaza u jednadžbu… stvari nisu izgledali toliko dobro.
Za početak, CRT monitori su bili glomazniji, teži i trošili više struje. LCD-i su s druge strane imali svijetlu budućnost, ali tada njihova kvaliteta prikaza nije bila na razini. Cijene po inču/centimetru nisu bile toliko dobre za veće dijagonale, a kada bi stavili kvalitetu prikaza u jednadžbu… stvari nisu izgledali toliko dobro.
Bio sam još uvijek dosta mlad u to vrijeme i nisam shvaćao veliku sliku o tome kako industrija diše pa sam bio iznenađen okolnostima koje su uslijedile. Uvijek sam bio tehnološki entuzijast, ali tada sam bio više od svega običan krajnji korisnik sa malo širim znanjem vezanim uz tadašnju scenu.
Nisam razumio dvije osnovne stvari koje diktiraju tržište više nego išta drugo. Prva je što prosječan kupac želi, a druga je vezana uz „najnižu“ razinu cijelog tehnološkog procesa. Samu proizvodnju. Ono što sam ja vidio pogledom na jedan Sony GDM-FW900 monitor s omjerom 16:10 i ravnim ekranom je bio prikaz slike odlične kvalitete, mogućnost odabira više rezolucija i frekvencija osvježavanja koje su se penjale preko 100Hz-a za manje rezolucije. Na žalost, većina ljudi, prosječnih kupaca je bila zadovoljna s jednim malim, tankim LCD monitorom „ispranih boja“ i sivom bojom umjesto crne. Također, većina je imala na svojim stolovima CRT monitore koji su predstavljali najjeftinije modele te su radili na nižim frekvencijama osvježavanja zbog čega je dolazilo do trepererenja slike što je izazivalo zamor očiju te kod nekih čak i glavobolje. Izdvajanje nemale količine novaca za LCD monitor možda i manje dijagonale od dotadašnjeg njihovog CRT monitora je mnogima bio skok prema boljem.
Nisam razumio dvije osnovne stvari koje diktiraju tržište više nego išta drugo. Prva je što prosječan kupac želi, a druga je vezana uz „najnižu“ razinu cijelog tehnološkog procesa. Samu proizvodnju. Ono što sam ja vidio pogledom na jedan Sony GDM-FW900 monitor s omjerom 16:10 i ravnim ekranom je bio prikaz slike odlične kvalitete, mogućnost odabira više rezolucija i frekvencija osvježavanja koje su se penjale preko 100Hz-a za manje rezolucije. Na žalost, većina ljudi, prosječnih kupaca je bila zadovoljna s jednim malim, tankim LCD monitorom „ispranih boja“ i sivom bojom umjesto crne. Također, većina je imala na svojim stolovima CRT monitore koji su predstavljali najjeftinije modele te su radili na nižim frekvencijama osvježavanja zbog čega je dolazilo do trepererenja slike što je izazivalo zamor očiju te kod nekih čak i glavobolje. Izdvajanje nemale količine novaca za LCD monitor možda i manje dijagonale od dotadašnjeg njihovog CRT monitora je mnogima bio skok prema boljem.
Kako su cijene nafte rasle, propast CRT-a je došao ranije nego što je bilo za očekivati. Sama mogućnost da se u jedan „klasičan kontejner“ za prijevoz stavi puno više manjih, tanjih LCD-a naspram velikih glomaznih CRT-a, industriji gdje cijene transporta nisu beznačajne je značilo puno. Također, u slučaju kvara u roku jamstvenog roka cijela se zamjena uređaja te povratak pokvarenog uređaja proizvođaču olakšao.
Je li LCD tehnologija bila zrela kada se pogleda sama kvaliteta da preuzme tron od CRT-a? Nije. Ali većini ljudi LCD je pružao više prednosti nego mana i/ili je bio mali kompromis. Nisam spomenuo Sony GDM-FW900 CRT monitor slučajno. LCD-i (kada su došli) su imali jednu nativnu rezolucije (i još uvijek imaju zbog njihovog načina rada) i relativno malu brzinu osvježavanja slike (iako su ovdje i ostali faktori u igri kao „tromost matrice“…). Rezolucije su bile male u usporedbi sa boljim CRT-ima, a ako bi i htio promijeniti rezoluciju na neku manju koja nije nativna slika je izgledala katastrofalno. Uspoređujući jedan Sony GDM-FW900 sa svojim specifikacijama čak sa današnjim monitorima dotični ne izgleda tako loše na papiru. Apperture grill pitch od 0.23mm do 0.27mm, maksimalna rezolucija od 2304 x 1440 pri 80Hz ili 1920×1200 pri 85Hz za jedan 22.5 inča zaslon (Sonyeva vidljiva dijagonala) nije tako loše za preko 10 godina star uređaj.
Nemojte me krivo shvatiti. Kada su LCD-i došli na tržište i skoro kompletno preuzeli tron od CRT-a još se uvijek moglo nabaviti kvalitetnih CRT monitora. Problem je bio u tome što kako se više nisu baš proizvodili u velikim brojevima cijena više nije padala pa se morala izdvojiti pozamašna količina novaca za jako kvalitetan CRT monitor ako niste htjeli biti prisiljeni skočiti na LCD vagon. Tek unatrag par godina vidimo dolazak kvalitetnih, a povoljnih 22-24“ LCD ekrana s kvalitetnijim prikazom slike. Dobar primjer je u zadnjih godinu i nešto Dell U2412HM model. Pogledom na ova događanja čovjek se ne može oteti dojmu da nam je trebalo dosta vremena da sve sjedne na svoje mjesto. Čak i danas neke značajke CRT monitora kao što su mogućnost odabira više rezolucija, te promjenjivo osvježavanje slike čine svojstva koja nema niti jedna tehnologija dostupna na tržištu.
Sigurno se pitate kakve to ima veze sa LED i plazma televizorima? Recimo samo da je sudbina CRT-a koji je bio stavljen van službe prije nego što je došla kvalitetna zamjena za konkurentnu cijenu sudbina koja će najvjerojatnije relativno brzo postati sudbinom plazma televizora.
_
Razlike između tehnologija
Kratka objašnjenja o razlici između tehnologija. Nisam htio ići puno u detalje, pozitivne i negativne karakteristike svake jer bi članak bio za red veličine dulji, a neke se prednosti i mane pojavljuju i nestaju od jednog specifičnog modela do drugog.
_
LCD (LED)
LCD (engl. Liquid Crystal Display) su ekrani koji se temelje na tehnologiji tekućih kristala. LCD je ravni, tanki zaslon čiji je ekran sastavljen od određenog broja piksela koji su poredani ispred nekog svjetlosnog izvora, što znači da oni ne emitiraju svjetlo direktno, nego sliku dobivamo prolaskom pozadinskog svjetla kroz matricu.
Ovaj zadnji dio je poprilično važan. Jedina razlika između „klasičnog“ LCD i LED zaslona je u izvoru pozadinskog osvjetljenja. Klasični LCD-i koriste CCFL lampe, a njihova LED braća koriste LED (svjetleća dioda, eng. LED – Light Emiting Diode) kao izvor pozadinskog osvjetljenja. Dio koji je najvažniji za kvalitetu prikaza je međutim vrsta matrice koja se nalazi ispred pozadinskog osvjetljenja. Postoji nekoliko standardnih LCD panela koji su dostupni na tržištu. Zbog prirode ovog članka kada se referiram na LCD mislim na one zaslone koji koriste kvalitetniju IPS matricu koja ima puno bolje karakteristike od svoje jeftinije TN matrice koja se nalazi u velikoj većini današnjih LCD zaslona. Za više informacija o različitim vrstama matrica (nije IPS jedina kvalitetna) možete proučiti ovaj članak na WIKI -ju kako bi dobili neke osnovne podatke.
Zasigurno se pitate zbog čega se LCD s LED pozadinskim osvjetljenjem prikazuje kao nekakvo veliko postignuće što se tiče kvalitete. Ja sam se isto veselio kada su najavili zamjenu CCFL pozadinskog osvjetljenja s LED-om. Osobno obožavam filmove te se uvijek trudim imati najbolji televizor, monitor koji novac može kupiti u određenom cjenovnom rangu. LED je trebao konačno riješiti problem lošijih nivoa crne kakvi su bili kod korištenja CCFL-a te ponuditi konzistentno osvjetljenje preko cijele površine zaslona. Kako bi to napravili LED diode bi bile smještene iza zaslona te grupirane u puno manjih zona. To znači da kada bi na ekranu bila recimo slika nekog unutrašnjeg zamračenog prostora sa jednim otvorenim prozorom prema van. Na mjestu gdje je otvoren prozor te gdje se vidi recimo nekakav eksterijer obasjan suncem LED diode bi svjetlile jače, a na mjestima koji prikazuju interijer gdje nema toliko svjetla u sceni bi radile slabije. Takvim pristupom bi dobili puno veći kontrast na istoj sceni nego kada bi pozadinsko osvjetljenje radilo isto jako jer ili ne bi prikaz eksterijera bio dovoljno svijetli, ili ne bi prikaz interijera bio dovoljno tamni pa bi umjesto „inky“ crne imali nekakvu sivkastu nijansu. Na žalost i na moje veliko razočaranje. Takva vrsta osvjetljenja je na kraju ostala rezervirana samo za puno skuplje modele dok su svi skoro ostali iskoristili LED na „isti“ način kao što je bilo sa CCFL-om. Za različite načine na koji se LED koristi kao pozadinsko osvjetljenje možete pogledati ovaj članak OVDJE.
_
Plazma (PDP)
Plazma ekran (engl. Plasma Display Panel – PDP) je vrsta ravnog ekrana koja je tipična za plazma televizore. Naziv “plazma” dolazi od građe svakog piksela (točke) koja je u biti fluorescentna cijev. Plazme imaju širok spektar boja i mogu se proizvoditi u velikim veličinama sa dijagonalom od preko 3.8 metara (150“) sa 8K rezolucijom. Imaju odličan nivo „crne boje“ u usporedbi sa modernim LCD zaslonima, a sam televizor može biti i tanji od 40mm (1.58“) kao kod npr. Panasonic NeoPDP VT50 linije. Kako točno plazma radi nije toliko bitno za ovaj članak. Uspoređujući s LCD-om, plazma ne pati od zamućivanja slike prilikom brzih sportskih/akcijskih scena. Brza, osjetljiva (responsive) i ne pati od artefakata. Troše više struje od njihove LED konkurencije, ali s NeoPDP tehnologijom to nije toliko veliki faktor, pogotovo kada se u istom cjenovnom rangu za uobičajene veličine ekrana (42“ – 55“) dobije zamjetno bolja kvaliteta prikaza od konkurencije.
_
OLED
OLED (engl. Organic Light-Emitting Diode) je svjetlosna emitirajuća dioda (LED) u kojoj emitivno elektroluminiscentni sloj je film organskog spoja koji emitira svjetlost kada se na njega primjeni električna struja. Dotični se koriste kao ekrani za mobitele, ručne igraće konzole, tablete te najnovije televizore.
OLED ima jednu jako veliku prednost nad LCD-om. Nije mu potrebno pozadinsko osvjetljenje (pošto „sami pikseli svijetle“) te može biti tanji i lakši od LCD-a, a najnoviji su čak savitljivi. Zbog činjenice da mu nije potrebno pozadinsko osvjetljenje kada na dijelu ekrana treba biti crna boja, pikseli jednostano ne svijetle te time pružaju praktički „beskonačni“ kontrast (po načinu na koji se dotični mjeri) te mu jedina realna značajka postaje koliko može osvjetljenje postići.
Postoje dva pristupa kod izrade OLED ekrana. Jedan se zove „True OLED screen” u kojem se svaki piksel sastoji od 3 OLED subpiksela (crveni, zeleni i plavi). Drugi način se zove WOLED-CF koji koristi 4 bijela OLED subpiksela koji preko sebe imaju filtere (Crveni, Zeleni, plavi i običan bijeli). Prvi pristup je efikasniji, ali pati od toga da subpikseli različiti boja različito brzo (ne toliko brzo) degradiraju. Drugi ne pati od tog problema, ali ima veću potrošnju.
_
Kako je LED ubio Plazma zvijezdu (How LED Killed the Plasma star)
Dakle, ovdje smo konačno. U nesretnoj završnici. :) Postoji mnogo teorija iz raznih perspektiva zašto je LED ubio plazmu i zašto ju prati trend prodavanja sve manjeg i manjeg broja modela što će u konačnici dugoročno (zapravo kratkoročno) rezultirati kompletnom obustavom njihove proizvodnje.
Objašnjenja se mogu tražiti u raznim okolnostima koje utječu na prodaju. Plazma zasloni imaju bolji kontrast od LCD-a, ali su potonji još uvijek svjetliji. Što znači da kada prosječan kupac uđe u jako osvjetljen dućan s televizorima LCD-i će izgledati kao da imaju bolju sliku. Takvi uvjeti su umjetni i ne predstavljaju realno okruženju u kojem će se taj televizor nalaziti u nečijem dnevnom boravku. Pogotovo što većina ljudi gleda filmove krajem dana, kada je ambijentalno svijetlo slabije (ili u mraku kao u kinu). U kućnim uvjetima pogotovo dolazi do izažaja puno bolja kvaliteta slike na plazma zaslonima kojoj se u istom cjenovnom rangu ne može približiti niti jedan LCD.
Daljnji razlozi se mogu tražiti i u marketingu. Plazma je imala zaslone velikih dijagonala puno prije LCD-a. Zbog toga se u glavi prosječnog kupca čini kako je LCD novija tehnologija (iako je povijesno starija od plazme), a s novim LED zaslonima zadnjih godina ta je percepcija još više naglašena. Postoji također jedan minus kod plazma ekrana koji je utjecao na prodaju. Ne proizvode se Full HD zasloni u manjim dijagonalama od 42“ (107 cm). Dok se broj ljudi koji kupuju ekrane od 42“ i više povećao posljednjih godina u bogatijim ekonomijama, postoji jako veliki broj ljudi koji su sretni sa relativno malim, jeftinim (svejedno dovoljno dobrim) 32“ televizorima u dnevnim boravcima. Pogotovo ljudi koji nemaju velike dnevne boravke.
Plazma je kao tehnologija daleko dogurala u zadnjih 10 godina, ali neki negativni aspekti koji su prije bili puno više naglašeni i dalje nastavljaju odbijati kupce. Ljudi još gledaju na plazmu kao tehnologiju koja troši jako puno struje te sa zaslonima koji su puno teži, veći i glomazniji od LCD konkurencije. Da, “burn-in” problem još uvijek postoji iako je skoro kompletno potisnut te da bi ga dobili morate skoro pa doslovno od prvog dana plazmu koristiti kao PC monitor ili gledati program sa stalnim fiksnim elementima na ekranu. Osobno posjedujem Panasonic TH-42PY80P Full HD Plazmu kod kuće već preko 3 godine i kada mi se prije jednu i pol godinu pokvario PC monitor koristio sam dotičnu u te svrhe skoro pola godine dok nisam nabavio novi, a nemam ni traga “burn-inu“. Današnji LED LCD televizori se reklamiraju kao puno tanje alternative od konkurencije. Istina je da jesu tanji, ali u usporedbi sa jednom Panasonic VT50 plazmom koja je tanja od 40mm (1.58“) je li stvarno važno da je televizor tanji od toga u nečijem domu? Marketing naravno kaže da je :)
Tvrtke koje proizvode plazma televizore također imaju svoja LCD i LED rješenja. Zbog te činjenice njih nije baš toliko briga za jednu tehnologiju ako će im druga donijeti zaradu. Ali gdje to ostavlja nas? Krajnje kupce koji traže najbolju kvalitetu za svoj novac. Mi smo na žalost „niche market“ i cijeli se svijet okreće oko prosječnog kupca. Zbog toga će plazma biti skoro kompletno potisnuta u sljedećih nekoliko godina. Što će nas čekati na drugoj strani? Podosta zapravo, ali ovdje dolazi do izražaja moja priča o CRT-u s početka članka. OLED je tehnologija sljedeće generacije koja je odlična i ostat će s nama još dugo vremena. Osobno sam posjedovao HTC Desire mobilni telefon s AMOLED ekranom te trenutno posjedujem Samsung Galaxy S2 sa Super AMOLED ekranom i moram reći, OLED je zakon. Uspoređujuće njih (doduše male ekrane) s konkurentskim rješenjima u vidu LED ekrana sa IPS matricom razlika je vidljiva. Pogotovo kod nivoa crne i reprodukcija slike iz svih kuteva bez promjene karakteristika slike.
Postoji jedan glavni element koji gledam prije bilo kakve kupovine nekakve tehnologije, a to je tzv. „bang for buck“ koncept. Jednostavno želim za određenu količinu novaca dobiti samo ono najbolje što je moguće u tom cjenovnom razredu. Da, OLED će prestići plazma zaslone u bližoj budućnosti što se tiče kvalitete i vjerojatno dugoročno postati najpopularnija tehnologija za proizvodnju zaslona. Ali po kojoj cijeni? Prava ljepota kod plazme je u tome što sada i u bliskoj budućnosti možete dobiti ekrane dijagonala od 42-55“ s odličnom kvalitetom slike za puno manje novaca od konkurencije gdje bi trebali platiti puno više za približnu kvalitetu slike. Kao primjer, Panasonic (spominjem samo njih kao primjer) ima serije modela koji idu od najjeftinijih, a dobrih modela ST50 serije, preko malo skupljih ali odličnih modela GT50 serije do praktički referentne VT50 serije gdje dobivate sliku o kakvoj ste donedavno mogli samo sanjati za tu količinu novaca.
Na žalost, situacija koja će se sigurno dogoditi jest da će plazma uskoro otići u ropotarnicu povijesti, a mi ćemo ostati s odabirom između LED-a i OLED-a. Povijest se ponavlja i situacija je relativno slična kakva je bila sa CRT-ima. Dok će OLED pružati referentnu kvalitetu prikaza, to će raditi za jako puno novaca. Tako da ćemo još jednom ostati s izborom između jeftinije tehnologije (LED LCD-i) te puno skuplje (OLED), a plazmu koja bi još mogla dati toliko puno za nisku, konkurentnu cijenu nećemo imati prilike nabaviti.
Svoje zaključke baziram na mom iskustvu te dobroj percepciji kako industrija diše, trendovima posljednjih godina te „najnovijih“ brojki koji pokazuju jasne trendove prodaje televizora. Projekcije sljedećih nekoliko godina mogu ispasti krive, iako osobno ne vjerujem da će nešto puno oscilirati. U svakom slučaju, ono što ću ja napraviti, a preporučam svakom krajnjem korisniku kojem je stalo do kvalitetnog prikaza sadržaja na svome televizoru. Moj televizor je sada već 3 godine star i vjerojatno ću ići u kupovinu novog kroz sljedeće dvije godine. Najvjerojatnije ću u tom razdoblju kupiti nekakvu 55“ Plazmu, ako je moguće s pet godina jamstvenog roka. Nakon toga se nadam da negdje oko 2019. kada dođe ponovno vrijeme da promijenim svoj televizor cijene OLED-a će već pasti na prihvatljive razine.
_
Adsense
U potpunosti se slažem s ovim člankom, a POGOTOVO sa zaključkom na kraju. Trenutno posjedujem Panasonic TX-P42G30 model koji sam kupio prije godinu dana za 5.400,00 kn (popust od 10% koji je u istoj toj trgovini bio i ove godine). Ono što namjeravam kroz 1-2 godine, ili kad Panasonic odluči prestati proizvoditi plazme, kupit neki model od 55″ u rangu koji je tada bila g30.
na grafikonu nema plazme u 2015. Jel ovo informacija da je 2014 zadnja godina pdp tehnologije?
Ne, ima red piksela i u 2015. godini, otprilike kao i CRT-a 2014.
onda čekam 2015, do tada 50G30 će dati ruke :)
Slažem se sa svim što je napisano. Možda još dodati jednu bitnu stavku vezanu za usporedbu lcd-a sa crt-om. Vrijedi kako za tn tako i za kvalitetnije ips panele. Relativno slab kontrast i prikaz crne boje-to je po meni najznačajniji nedostatak lcd tehnologije u odnosu na crt. Tek nakon toga idu rezolucije, frekvenicije osvježavanja slike i brzina odaziva
Nadam se da će kod zadnjih plazma modela serije 70 ili 80, Panasonic napokon riješiti problem zujanja napajanja (ili što god zuji na plazmama).
Pozdrav, slažem se sa svoma navedenim…zapravo iskreno, realno i dobro napisan članak (iako se moglo par puta kliknut enter u onoj velkoj kobasi hehe).
Samo bi se htio dotaknut tog “burn-in” efekta koji ljude najviše odbija. Mislim i više od potrošnje jer se pogotovo sada vide potrošnje na energetskim naljepnicama da to i nije neka razlika (iako i te naljepnice imaju svoju formulu izračuna, uvjeta gdje se mjere i razlikuju se od realne potrošnje koje piše na napajanju) al doooobro :)Burn-in je isto moguć na LCD-ima. I vidio sam dosta modela sa tim “efektom”.
Najviše nesretni Samsung, i to jače serije gdje se televizorov demo mod upekao u ekran. A isto se dogodilo na opet “jačim” serijama Sony-a koji koriste S-LCD (da, Samsung ;) ). E to je frka da softvera za micanje nema jer se to ne očekuje. Što se tiče da je na plazmama teško da dođe do uprženja, tu se ne slažem. Radim u dućanu na tv-odjelu i preko nekoliko puta nam je na Panasonicu na kojem se vrtio Avatar 3d došao do kraja i vratio na izbornik. Nema se uvijek vremena odmah pustiti film a Panasonic (bar ne taj model BD playera) nema funckiju repeata i taj isti izbornik se žestoko upekao…tako lijepo da se u svjetlim scenama vidi jasno pročitati “Play” sa ekrana u trenutku kada tamo nebi smio biti :)
Znači, svi imaju oni svoje bolesti. ali i sam bi bio na strani plazme za gledanje tv programa, filmova i slično. Sa monitorom ili za ekranom za konzolu nebi riskirao. Sad je eto objavljeno da se i Panasonic povlači iz plazmi. Ne zato što misle da su plazme loše, jer skupi i jaki modeli to nikad nisu bili nego jer ih se ljudi “boje” i povećavaju se lageri a prodaja ide na stranu Led-a…Probat ću okinut fotku gdje na promo materijalu ima plazma ST50 i nova serija LED-a ET6E. Na plazmi se vidi svaka boja i svaki ton dok na LED-u u jednom kadru nema ni trunka boje koja bi tamo morala biti (a ima na starim serijama led-a). A to je kao malo “jači model” u seriji (3d, wi-fi built, 600hz,…)
slazem se sa svime ovde navedenim osim da se panasonc ne povlaci od proizvodnje plazma tva vec samo manjih ekrana ispod50 inca