Recenzija [1.1 soundbar kućno kino]: Philips HTS7111

KVALITETA ZVUKA

Philips HTS7111 smo testirali slušajući stereo glazbu i audio zapise filmova na DVD i Blu-ray medijima koje smo imali prilike slušati kako na višestruko skupljim, tako i na povoljnijim audio rješenjima, što nam je omogućilo stvaranje dobre predodžbe o performansama ovog sustava. Kao izvor zvuka smo koristili Sony PlayStation 3 konzolu, a za povezivanje smo koristili HDMI kabele.

Za početak smo pogledali Blu-ray izdanje filma Pirati s Kariba: Na Kraju Svijeta, a kod kojeg analiziramo detaljnost zvuka i kvalitetu reprodukcije niskih tonova. Uvodna sekvenca vješanja sa zvukom bubnjeva i laganom gradnjom napetosti je pokazala dobru centraliziranost dijaloga i događaja na ekranu, no u isti mah i široku pozornicu što je kvaliteta koja se posebno cijeni kod soundbar sustava. Zvuk je dobro balansiran na glasnoćama do cca. 70%, dok na većima dolazi do disbalansa zvučne slike kod koje visoki tonovi postaju preoštri i prenaglašeni pred srednjetonskim područjem. Subwoofer je sasvim solidno zvučao na srednjim glasnoćama kada su filmovi u pitanju – iako ponekad izgubi kontrolu i reprodukciju pretvori u tutnjavu, generalno se dobro nosio s većinom zvukova udaraca, topovskih udara i pojedinih eksplozija. Dugotrajniji bas poput onog kod pada novčića na početku filma, baš kao i scenu “It’s just good business” s nizom intenzivnih eksplozija je tek osrednje reproducirao zbog nedovoljno velike membrane i male snage.

Ambisound tehnologija kombinira psihoakustiku, napredno procesiranje i membrane postavljene pod kutevima što je u slučaju našeg testnog prostora osiguralo prostranu pozornicu kod 5.1 audio izvora. IMAX-ov dokumentarni film na Blu-ray 3D mediju, Ultimate Wave – Tahiti 3D je vizualno i akustičko remek djelo, a Philipsov HTS7111 sustav je vrlo kvalitetno odradio svoj posao i prezentirao materiju bez većih zamjerki. Pozadinska glazba, dijalozi i gromoglasni zvukovi valova, svi su oni vjerno preneseni i tokom gledanja nismo čuli distorzije ili išta što bi nas posebno smetalo. Korisnici na izbor imaju i reprodukciju stereo zvuka bez Ambisound procesiranja, no dojam je mnogo bolji u slučaju kada je ova tehnologija aktivna. Valja naglasiti kako Ambisound kvalitetno širi pozornicu ispred gledatelja, no prave surround efekte zvuka posvuda u prostoru ne može reproducirati. Za takve potrebe najbolje je potražiti pravi 5.1 audio sustav jer niti jedan stereo ili soundbar sustav s virtualnim surround zvukom ga ne može dostići.

Stereo izvore smo slušali putem CMC glazbenog kanala koristeći digitalnu optičku vezu, te preko PlayStation 3 konzole slušajući MP3 glazbu i audio CD-ove. Kvaliteta zvuka je mnogo bolja od one koju mogu prezentirati zvučnici ugrađeni u televizore, bez obzira bio u njima integriran i subwoofer ili ne. Srednji tonovi su čisti tako da je dijalog jasan, visoki tonovi znaju biti oštri, no prisutni su i katkada znaju pozitivno iznenaditi, dok je subwoofer katkada znao gubiti kontrolu kod glazbe tako da smo morali smanjiti njegov intenzitet. Kontrole za visoke i niske tonove se nalaze na daljinskom upravljaču tako da možete u trenu podesiti zvuk vlastitim željama. Stereo glazbu po želji možete slušati u klasičnom stereo načinu uz isključen Ambisound, što ju više sabija na širinu soundbara, no i uvodi manje dodatnog procesiranja. Glas Allana Taylora u pjesmi Beat Hotel je bio čisti i dobro artikuliran, a prateći bas i gitara dobro oblikovani, no ne na razini koju smo čuli kod Philipsovog HTS9221 sustava s kvalitetnije riješenim visokotonskim područjem. Originalni album Gospodara Prstenova: Prstenova Družina je pokazao solidne performanse, čistu scenu i dobro nošenje sa zahtjevnim dionicama zborova i nježnih ženskih vokala.