Na Klaatuovo iskustvo na Zemlji i njegov sud o čovječanstvu znatno utječe Dr. Helen Benson, astrobiologinja koju su dovukli u brzinski sklepan tim znanstvenika i inženjera koji je trebao odgovoriti na vanzemaljčev dolazak. «Kao astrobiologinja, Helen proučava karakteristike života kojeg bi mogli pronaći u drugim svjetovima», pojašnjava Seth Shostak, viši astronom u SETI institutu u Mauntainviewu, Kalifornija, savjetnik za astrobiologiju na snimanju ovog filma. «Tu nije nužno riječ o vanzemaljcima koji će stati pred nas i pričati nam o svojem životu. Astrobiolozi proučavaju vrlo malene jednostanične organizme koji u ekstremnim uvjetima žive ovdje na Zemlji kako bi steki znanje o bićima kakva bi mogli zateći u negostoljubivim uvjetima pod pijeskom Marsa ili na Jupiterovim mjesecima.»
«S obzirom da Helen za život zarađuje baveći se nečim toliko specijaliziranim, trebali smo savjet nekoga tko razumije to područje kako bismo u ulogu unjeli što više autentičnosti», Derrickson objašnjava Shostakovu ulogu u produkciji filma. «Seth se nije bavio samo njezinim likom, već je prošao čitav scenarij i napravio potrebne ispravke kako bi ideje u pozadini filma bile znanstveno i razumski smislene.»
Helen je prvo ljudsko biće koje uspostavlja fizički kontakt s Klaatuom kad se on pojavi iz svemirske letjelice. «Htio sam da Helen uvede publiku u film», objašnjava Derrickson. «Ona se zaista bori s nekim etičkim izborima koji joj se nameću kako se priča razvija. Kao znanstvenica, osjeća veću odgovornost od običnih ljudi, jer je dugo i intenzivno razmišljala o mogućnostima vanzemaljskog života. Ali sumnjam da se ikad nadala da će sresti vanzemaljca tako osjećajnog i komunikativnog kao što je Klaatu.»
Kad američka ministrica obrane Regina Jackson prekrši znanstveni protokol i proglasi Klaatua zaštićenim vlasništvom američke Vlade, te naredi da ga se zatoči, drogira i ispita u najstrože čuvanim vojnim prostorima, Helen se suočava s krizom savjesti. Njezine simpatije prema Klaatuu pokažu se jačima od straha od njegovih pravih namjera. «Njega privlače Helenino suosjećanje i nada», pojašnjava Reeves. «Kroz njezine napore da mu pomogne u bijegu i pokaže mu da su ljudi sposobni za promjenu, Klaatu mnogo uči o vrsti kojoj je došao suditi.»
«Mislim da je suvremeni lik Helen prilično različit od onoga kojeg je igrala Patricia Neal u originalu,» kaže Jennifer Connelly. «Ona se bavi nečim što je izravno povezuje s Klaatuom i igra važniju ulogu u priči i u njegovu iskustvu ljudskosti.»
Autori filma nisu sumnjali da će Oscarom nagrađena glumica unijeti svoju nenadmašnu dramsku autentičnost u ovu ulogu. «Trebala nam je glumica koja isijava inteligenciju i suosjećanje ključno za ulogu Helen, a po čemu je Jenniffer jednostavno savršen izbor», kaže Stoff.
«Jenniffer jednostavno ne može loše odglumiti», komentira Derrickson. «U glumačkom smislu odlikuje je strašna uvjerljivost i upravo zato smo je odabrali za ovu ulogu.»
Glumački kolege njezinu radnu etiku opisuju istim riječima kao i Reevesovu – promišljena, disciplinirana, vrijedna i kooperativna. «Njezina Helen Benson ima i srce i dušu i duh – njezina izvedba ostavit će samo mrtve ravnodušnima», komentira Reeves. Sa smijehom dodaje, «Klaatu nema šanse.»
Dok se Helen pokušava nositi s golemom globalnom katastrofom koju je pokrenuo Klaatu, vanzemaljac svjedoči puno intimnijoj obiteljskoj drami koja se odigrava između znanstvenice i njezinog buntovnog jedanaestogodišnjeg posinka Jacoba. Smrt Heleninog muža, Jacobovog oca, ostavila ih je oboje ožalošćenima, izgubljenima i shrvanim od tuge. Jedno drugom su bolni podsjetnik na čovjeka kojeg su izgubili i izgleda da bijesnog dječaka Helenini pokušaji da ga utješi samo još više udaljavaju od nje.
Dinamika njihova napetog majka-sin odnosa djeluje kao mikrokozmos u odnosu prema većoj krizi koja se razvija oko njih. «Turbulencije njihovih odnosa došle su do kritične točke. Nešto se mora pomaknuti», kaže Connelly.
Klaatu služi kao neobičan katalizator u zacijeljivanju naizgled nepremostivog rascjepa između Helen i Jacoba. «U originalu, odnos Klaatua i Heleninog sina Bobbyja čini samu okosnicu filma i najviše utječe na Klaatuovo viđenje našeg svijeta», pojašnjava Derrickson. «Htjeli smo sačuvati taj aspekt priče i samo razraditi dinamiku odnosa između Klaatua, Helen i Jacoba na način da odražava kompleksnost suvremenih odnosa.»
U verziji filma snimljenoj 2008. godine Jacob ne želi imati nikakva posla s majčinim neobičnim znancem. Nesvjestan da je Klaatu vanzemaljac, Jacob je sumnjičav i smatra ga potencijalnom zamjenom za svog oca. «Jacob nije uvijek ugodan», kaže Jaden Smitth. «Ne razumije mnoge svoje osjećaje, niti razumije zašto se taj tip mota oko njegove mame. Jacob je potpuna suprotnost meni i bilo mi ga je zbog toga teško igrati.»
«Jedna od sjajnih mogućnosti koju nam je pružilo osuvremenjivanje ovog filma bila je biranje glumca za Jacobovu ulogu», kaže Stoff. «Nismo imali ograničenja u odabiru porijekla ili etničke pripadnosti. Zaključili smo da je Jaden, uz to što je vrlo talentiran, pravo dijete našeg vremena – na isti način na koji je Billy Gray bio idealan Bobby iz pedesetih.»
Kako kaže Derrickson, «Jaden ima snažan glumački instinkt. Za razliku od većine djece glumaca, zna se opustiti na sceni i neočekivano reagirati. Njegova gluma prelazi granicu definiranu tekstom ili dobivenim uputstvima i sposoban je iznenaditi vjernom interpretacijom. Ima osjećaj za glumu. Unio je dosta kreativnosti u oblikovanje svog lika.»
Smith je pokazao sklonosti slične Reevesovom liku dok su s Derricksonom gradili napetu vezu između dječaka i vanzemaljca, jer se Jacob postepeno opušta, a Klaatu biva dirnut djetetovom nevinošću i boli. «Trebalo je snimiti nekoliko stvarno zahtjevnih emotivnih scena i on se pokazao doraslim zadatku», kaže Reeves. (Mladi glumac i zaljubljenik u karate Reevesa je upoznao motajući se po setu dok je njegova majka, glumica Jada Pinkett Smith snimala nastavke «Matrixa»).
Kad Klaatu pokaže svoju pravu prirodu primjenivši neljudsku silu nad vojnikom, Jacob nije ni blizu uplašen kao kad je riječ o strahu od napuštanja – jer otkako je izgubio oca, uvjeren je da je samo pitanje vremena kada će ga i Helen «napustiti». Helen u Jacobu prepoznaje njegova oca, do te mjere da joj je to gotovo nepodnošljivo.
«Scott, Jaden i ja proveli smo mnogo vremena razgovarajući o sukobu Helen i Jacoba», naglašava Connelly. «Zašto njih dvoje ne preuzimaju odgovornost? Kako će to riješiti? Kako će se dogoditi potrebna promjena? Bilo je vrlo teško balansirati i pogoditi pravu mjeru, ali Jaden je tako zanimljiv i talentiran da je uspio stvoriti lik za kojeg se poželite vezati. Mislim da njihov odnos stvarno učvršćuje temeljnu ideju filma.»
U početku, napetost između Helen i Jacoba služi samo kao potvrda Klaatuovoj teoriji da su ljudska bića prijetnja planeti zbog načina na koji se međusobno odnose – sa strahom i ravnodušnošću, a ne nježnošću i suosjećanjem. Ali promatrajući njihovo emocionalno putovanje ka pomirenju, nađe se neočekivano dirnut.
«Način na koji Klaatu svjedoči pomirenju Jacoba i Helen kroz film znatno utječe na njega», kaže Reeves. «On uviđa da su ljudi sposobni mijenjati se te počinje sumnjati u svoju odluku da dopusti nastavak njihova uništenja. Počinje vjerovati da ljudi ipak nisu toliko loši i da su možda vrijedni očuvanja.»
Kako vrijeme istječe, Helen pokušava uvjeriti Klaatua da zaustavi «postupak» i upoznaje ga s kolegom profesorom Barnhardtom, dobitnikom Nobelove nagrade za fiziku i specijalistom za proučavanje evolucijskih temelja za altruizam. «Barnhardta zamišljam kao čovjeka koji djeluje na daleko višem stupnju mentalnog razvoja od gotovo svih ljudi koje poznajem», komentira John Cleese. «Očaran je idejom da se ljudi mogu popraviti i voditi civiliziranije i inteligentnije živote.»
