Razlog ove teme je jednostavan, ne kupuje se tanki ekran HD Ready ili full HD rezolucije za PlayStation 3 konzolu, igranje i gledanje Blu-ray filmova! Tu su i DVB standardi, a koji također omogućuju prijenos sadržaja visoke definicije u vaš dom. DVB je standard za digitalni prijenos televizijskih programa. Jedan je od nekoliko takvih formata u svijetu, a najrasprostranjeniji je u Europi i Africi. Najpoznatije verzije DVB standarda su DVB-S, DVB-T i DVB-C, a sukladno slovu iza crtice, upotrebljavaju se pri prijenosu TV-programa satelitom (S-satelite), zemaljskim antenama (T-terrestrial) i kabelom (C-cable).
Postoje linijski DVB uređaji koji vrše skaliranje standardnih/analognih signala manjih rezolucija u 720p MPEG-2 digitalni oblik. Ukratko, to znači da svaki program koji nije u potpunosti digitalan moguće je uživo skalirati u 720p rezoluciju pomoću hardverskog MPEG-2 enkodiranja.
Digitalni način prijenosa slike koji nudi DVB ima nekoliko prednosti, a najznačajnija je otpornost na smetnje i odašiljanje većeg broja televizijskih kanala na istoj frekvenciji. Otpornost na smetnje je rezultat digitalnog načina prijenosa i kodiranja podataka, tako da jednostavno ne postoje “duhovi” ili mutnija slika (kao što postoje kod klasičnog analognog načina prijenosa).
Jednostavnije rečeno, slike ili ima ili nema, no ukoliko je signal loš, na slici će se pojavljivati blokovi, pucati će i neće biti ugodna za gledaje. Ovdje ima prednost analogni program jer kod njega čak i ako slika sniježi uslijed slabijeg signala, sam će program teći glatko i zato se i u takvim uvjetima može gledati. S druge strane, kada signala nema, nema ni slike odnosno okviri slika izostaju.
Odašiljanje većeg broja televizijskih kanala na istoj frekvenciji je ogromna prednost. U usporedbi s analognim načinom prijenosa, sada na jednoj frekvenciji (npr. 522 MHz) možete pratiti 4 različita TV programa. Naravno, to ima određeni utjecaj na kvalitetu prenesene slike pa 4 različita programa na jednoj frekvenciji imaju nižu kvalitetu slike nego što bi je imao samo jedan program. No, kvaliteta tih programa je definitivno veća nego li je kvaliteta analogno prenesenoga televizijskog programa. Kod analognog prijenosa svaki TV program se morao prenositi na zasebnoj frekvenciji.
Naravno, treba spomenuti i mogućnost odašiljanja u sve popularnijemu 16:9 widescreen formatu i u HD rezolucijama, kao i mogućnost prijenosa višekanalnog zvuka. Ovo jednostavno nije bilo moguće pri analognom načinu prijenosa bez većih zahvata u samom sustavu prijenosa, a samim time i utjecaja na kompatibilnost sa starijim uređajima.
Hrvatska odavno posjeduje DVB-T emitiranje, DVB-T BIH nema, iako je to jedan od uvjeta EU-a, tako da će sve zemlje članice do 2010. preći na digitalno emitiranje zemaljskih kanala. Za one kojima nije jasno što je to “T” (terrestrial), to oblik slanja i primanja signala preko optičke vidljivosti ili nlizine ako je signal dovoljno jak.
