Aktualna vijest ovih dana jest vezana za ESPN, najveću američku sportsku mrežu u vlasništvu Walt Disney Company, a koja će do kraja godine prestati emitirati 3D program. Otkako je pušten u lipnju 2010. godine, ESPN 3D nije uspio zainteresirati dovoljan broj gledatelja i zadovoljiti visoka očekivanja proizvođača 3D televizora. Kao primarni izvor sportskih prijenosa u 3D-u u zadnje tri godine, prestanak rada predstavlja ozbiljan udarac u održivost 3D sporta u SAD-u.
U službenom priopćenju ESPN navodi da “zbog ograničenog broja gledatelja 3D servisa u kućanstvima, ESPN zaustavlja ESPN 3D servis. Naše 3D resurse ćemo posvetiti drugim proizvodima i servisima koji će bolje služiti ljubiteljima programa i partnerima. Nitko ne zna više o sportu u 3D-u od ESPN-a, te ćemo biti spremni ponuditi uslugu ako 3D ikada prikupi kritičnu masu. Kao tehnološki predvodnici, nastaviti ćemo eksperimentirati s tehnologijama poput Ultra HD-a (također poznatim i kao UHDTV i 4K) za našu aktualnu ESPN obitelj HD kanala“.
Kako u priopćenju stoji, ESPN će svoju 3D tehnologiju i iskustvo sakupljano godinama usmjeriti na druge proizvode i usluge, te nije isključeno da će se 3D kanali ponovno pojaviti. Do tada će u 3D-u emitirati još samo 3net, drugi veliki 3D kanal nastao partnerstvom Discovery Communicationsa, Sonyja i Imaxa.
“3D format je bio i dobrim dijelom ostao žrtva “kokoš i jaje” situacije gdje sadržaj nije kreiran zbog slabe prodaje 3D televizora, a kupci nisu kupovali 3DTV-e zbog manjka kvalitetnog sadržaja“, izjavila je Carolina Milanesi, dopredsjednica odjela za istraživanje u Gartneru. Količina 3D sadržaja je višestruko veća nego što je to bio slučaj 2010. godine kada je 3D krenuo u ekspanziju, međutim nisu svi 3D naslovi bili originalno snimani u 3D-u i kod prebacivanja u tri dimenzije rezultat nije bio impresivan. S obzirom na već u startu skuplje karte za 3D projekcije u kinima, te sadržaje koji ne impresioniraju gledatelja i ne uspiju pružiti realističnije iskustvo, niti ne čudi što kino publika često traži 2D projekcije filmova koje žele pogledati, a to se onda reflektira i na prodaju 3D filmova jednom kada se pojave na 3D Blu-ray formatu – najboljem dostupnom 3D izvoru za potrošačko tržište.
Uz 3D naočale, problem s kojim su se susreli korisnici koji su odlučili gledati 3D emitiranja ležao je u nižoj rezoluciji prijenosa. Kako navodi SVG, 3D kanali su bili emitirani s istom propusnošću (eng. bandwidth) kao i 2D HD kanali. Zato što su signali za lijevo i desno oko u istom kanalu, rezolucija je efektivno smanjena na polovicu, zbog čega su gledatelji mogli birati žele li gledati HD sliku u 2D-u ili onu trodimenzionalnu ali u standardnoj rezoluciji. Ako se ovome doda i fizički manja rezolucija slike kod 3D televizora s polarizacijskim 3D prikazom, jasno je kako su mnogi korisnici bili odvraćeni od gledanja takvih sadržaja.
Ovome svakako treba dodati komplikaciju s 3D naočalama, a koje uz dobar dio 3D televizora nisu bile priložene u pakiranju, a cijena im je u prodaji bila poprilična. 3D naočale su ostale aktualne i ove godine na svim 3D televizorima, uz sve prisutniji polarizacijski 3D prikaz koji ima niz prednosti svojom višestruko povoljnijom cijenom, slobodom korištenja na modelima različitih proizvođača, te ugodnijim 3D prikazom koji manje umara oči. Iako se na tržištu pojavio i 3D televizor koji za 3D prikaz ne zahtijeva 3D naočale, njegov uspjeh je izostao zbog visoke cijene i ograničenosti na jednu veličinu dijagonale (model Toshiba 55ZL2).
Slažem se sa nekim stvarima. Svaki crtič kojim izađe u naša kina odem pogledati s klincima. Naravno, klinci žele gledati 3D i često izađu iz kina razočarani.
Jedan od tih crtiča je Gnomeo i Julia, 3D je katastrofalan, usudio bih se reči da nije bilo razlike između tog crtiča u 2D i 3D.
Pa stoga i ne čudi da interes ljudi pada.