Max Payne je policajac samotnjak – mitski anti-junak – odlučan pronaći ljude odgovorne za brutalno ubojstvo njegove obitelji i partnera. Slijepo usmjerenog na osvetu, njegova istraga ga odvede na putovanje iz noćne more u dubine kriminalnog podzemlja. Kako se zagonetka produbljuje, Max je prisiljen suočiti se sa neprijateljima koji nisu iz prirodnog svijeta, i suočiti se sa izdajom koju ne može niti zamisliti.
Nominent za Oscara Mark Wahlberg (The Departed) glumi Maxa Paynea, čovjeka koji ne mari za pravila – i koji nema ništa za izgubiti – dok istražuje niz tajanstvenih ubojstava koja bi mogla biti povezana sa smrću njegove žene i djeteta. No moćne sile, ovozemaljske i neke koje nisu, se trude sakriti istinu – i zauvijek ušutkati Maxa.
Wahlbergu se u filmu MAX PAYNE pridružuje Mila Kunis kao Mona Sax, prelijepa ubojica Ruske mafije; Olga Kurylenko (koja glumi u nadolazećem filmu o Jamesu Bondu Quantum of Solace) kao Natasha, Monina mlađa sestra koja traži uzbuđenje; Chis „Ludacris“ Bridges kao detektiv unutarnjih poslova Jim Bravura; i Beau Bridges kao Maxov mentor, B.B.
MAX PAYNE režirao je John Moore (The Omen, Behind Enemy Lines) prema scenariju Beau Thornea, koji je nedavno diplomirao na filmskom programu Sveučilišta u Teksasu. Producenti filma su Julie Yorn (Bride Wars), Scott Faye i John Moore.
„Film se ne zove ‘Minimum Payne’. Niti se zove ‘Medium Payne’. Zove se Max Payne“, redatelj John Moore ukratko komentira svoj novi film, kojeg je zamislio kao neo noir akcijski triler, koji oprezno kroči tankom granicom između stvarnosti i fantastike. A Moore, koji je nadareni vizualni stilist, bi znao kako to izvesti. Njegova upotreba subjektivne kamere u filmu – čime nas direktno smješta u Maxov svijet iz njegove perspektive, kao i korištenje vrhunskih kamera za usporeno snimanje – vodi gledatelje, zajedno sa Maxom, na divlju vožnju akcije, uzbuđenja, zagonetki i zapanjujućih natprirodnih prizora.
No, 2001 godine, davno prije nego je Moore počeo raditi na filmu, video igra „Max Payne“ je postigla svjetsku slavu; da bi dvije godine kasnije uslijedio nastavak „Max Payne 2: The Fall of Max Payne“. Kritičari i obožavatelji su jednakim žarom hvalili elegantnu koreografiju igre, kao i njenu filmsku prirodu; mračne i grčevite scene u igri te usporeni obračuni vatrenim oružjem su se odigravali poput stripa snažnih film noir korijena. Malo kompjuterskih igara bude dosljedno preneseno na veliko platno, no od samog začetka ove igre izgledalo je kao da je priči o žestokom policajcu u potrazi za osvetom mjesto na velikom platnu.
Producentica Julie Yorn kaže: „Video igru ‘Max Payne’ razvijali su ljudi koji strastveno vole film. Od njenog noir stila do likova i dijaloga, igra je pokazivala snažne filmske utjecaje, te je od početka nadilazila tipično iskustvo video igre.“
Ipak, autori filma suočili su se sa znatnim izazovima u prenošenju MAX PAYNEA na veliko platno. „Kada imate tako jasnu priču i pozadinsku priču u igri, očekujete da će adaptacija biti prilično jednostavna,“ kaže Yorn. „No, jednom kada počnete s poslom shvatite da morate pronaći način da film bude jasno različit od igre, istovremeno poštujući jedinstven stil i duh koji je igru učinio toliko popularnom.“
Autori filma su odslušali stotine prijedloga za priču prije nego je scenarist početnik Beau Thorne smislio pristup priči koji je obuhvatio sve elemente. „Beau je pronašao način da priči podari toliku bujnost teksture,“ objašnjava Yorn. „Ne samo da je uspio dočarati emotivnu krizu glavnog lika, već je uspio stvoriti potpuni svijet iluzija i sjena – dajući mu natprirodnu kvalitetu koja nije nikada u toj mjeri bila dijelom priče.“
