Naslovnica » Kolumne » Kolumna: Televizori nekad i danas

Kolumna: Televizori nekad i danas


televizori-godine

Moderna je tehnologija u potpunosti zavladala svijetom i možemo reći kako živimo u doba kada svijet ovisi o tome što rade Samsung, LG, Sony i ostala ekipa koja prozivodi za mnoge neizostavnu opremu za mirni svakodnevni život. U današnje doba, posebice kod televizije, slika je izvrsna, a biti će još bliža potpunom realizmu nakon što na masovno tržište stignu OLED modeli. Uz kvalitetnu sliku i brojne opcije, današnje televizore, osim visokih cijena prati i lijep i elegantan dizajn koji se savršeno uklapa u današnji moderni svijet. No, nije uvijek bilo tako.

Televizija, a samim time i televizori postoje jako dugo, mnogo su stariji od većine čitatelja ove stranice. Prvi komercijalni televizori su se pojavili krajem 20-ih godina prošlog stoljeća na tržištima SAD-a, Velike Britanije i Sovjetskog Saveza. U muzeju svakojakih prozivoda tehničkih magova, pronašli smo i neke koji su svojim opcijama, oblikom ili pak dizajnom jednostavno odskakali iznad drugih, po dobrome i po lošemu. Tako primjerice ovaj televizor proizveden od genijalaca Sonyeve radionice slovi kao najružniji televizor ikada proizveden.

Da budem fer prema ovoj simpatičnoj kutiji s potenciometrima i CRT ekranom, teško je naslutiti da će od nečega takovga nastati ovakve današnje ljepotice. No, zajedno sa tehnikom  rastao je i ukus dizjanera, te su se sve više trudili ne činiti ovakve dizajnerske zablude i udovoljiti mnogim današnjim uređivačima interijera te stvoriti nešto što će se uklopiti u sadašnji moderan stil. Nitko nije očekivao da će nastati ovo:

sony-hx850-design

No, ipak nije sve nastalo preko noći i nije se zvijer odmah pretvorila u ljepoticu već su za to trebala proći deseteljeća i desetljeća da bi dočekali ovo što imamo danas. U tom se međuvremenu između ružnoga i lijepoga, odnosno početnoga razvoja televizora do današnjeg stroja našlo i nekih zgodnih primjeraka koji su također plijenili pažnju. Ostavimo sada dizajn malo po strani, bitno je bilo da televizor služi svrsi i da se baci pogled na Dnevnik ili što se već gledalo u vremena dok današnja tehnika nije bila niti u planu.

U to ranije vrijeme, mnoge obitelji nisu imale televizora, a one koje jesu nije im bilo bitno je li televizor u boji, kakva je slika, je li kalibriran, već samo da je čista, da nema snijega i da je slika tu, a za ostale detalje  pobrinula bi se Milka Babović koja je za vrijeme svog rada na Hrvatskoj radioteleviziji prilikom prijenosa događanja sa ledenih podloga umjetničkog klizanja neumorljivo opisivala kako je tko odjeven, nosi li šljokice, koja je boja haljine i slično.

Muškarcima bi s druge strane, za vrijeme vječnih derbija bitan bio rezultat, a ionako nakon nekoliko ispijenih piva, boja ne bi bila bitna, tada je samo bilo bitno da se tresu mreže i  tvoja momčad postigne pogodak,  pa makar i u vlastitu mrežu, bitno je da se mreža trese jer kao što rekoh nakon par piva više ne postoje moji i tvoji, tada svih tih dvadet i dva pulena koja na terenu trče za loptom postaju naši, a suca više ne nazivaju pogrdnim imenima.

Za sve ljubitelje televizije, a i nostalgičare sada već pomalo nekih davnih vremena, trebam spomenuti kako je tada za vijesti i  događaje iz svijeta poveznica bilo ovo:

Dobro, možda će se mnogi mlađi naraštaji nasmijati takvome stroju, prijemniku ili kako će je već nazvati, no važno je da je televizor služio svrsi i da je tada bitniji bio sadržaj od kvalitete slike i izgleda televizora. Puno je to obrnute filozofije i kontradiktornosti  za današnje ljubitelje televizora kojima je bitnija slika i dizajn nego sadržaj. Kako je vrijeme odmicalo, proizvođači televizora počeli su praviti televizore koji su sve više ličili dašanjim modernim televizorima, a sličan dizjan CRT-ovih televizora mnogi imaju i dan danas u svojim domovima. Primjerice krajem osamdesetih gledalo se ovo:

Tada se koliko me znanje o televizorima služi, nije baš pričalo o HD-u, LCD-ima, plazmama i sličnim stvarima, već su svi navikli gledati kockaste televizore u 4:3 formatu. Tko je onda znao za 16:9, kod mnogih još je i danas način gledanja u 16:9 formatu čudan i skloniji su starom 4:3 formatu slike.

Devedesetih i kasnije televizori su postajali sve ljepši i moderniji i njihov je dizajn rastao zajedno sa opcijama koje se nude, pa su se tako ljudi počeli navikvati na teletekst i napokon počeli odbacivati zadnju stranu večernjeg lista u kojoj bi bio ispisan svakodnevni program. Mnogi današnji klinci, sprdaju se i na ovakav dizjan, ali prizajmo ovakvi televizori Sonyeve radionice i dan danas pojam su kvalitetnog televizora i onoga čega se u svome domu ne bi posramili pokaziti.

Gle, sinko, tata ti je ovaj televizor kupio u Njemačkoj prije 20 godina i još radi, bolji je od ovog tvog novoga…

I napokon stigli smo u sadašnje doba, doba kada je zavladao HD, kada su LCD-i zamijenili CRT-ove i kada se televizija gleda nekim drugačijim očima. Ako u to uračunamo 3D televizore, onda su vam za gledanje televizora potrebne posebne naočale, pa možemo reći kako ih gledamo kroz naočale. Dizajneri novoga doba ponudili su nam kako nam se sada čini vrhunac moći, no kao što kažem kao što nam se sada čini jer gotovo je sigurno kako razvoj televizora ovdje ne prestaje i kako će kroz koju godinu ili desetljeće izmisliti još ponešto novo i dodati neku novu opciju koju do sada nismo imali.

A kad smo kod modernog dizajna televizora, onda treba reći kako uvijek postoje oni koji svoju kreativnost žele iskazati na poseban način, potpuno drugačiji i modernome dodati još malo modernoga i otkačenog stila.  Svjetski prvaci u dizajnu i modi – Talijani osim na odjeću i aute, svoj su potpis odlučili staviti na tehniku i pokazati svijetu kako bi prema njihovom mišljenju trebao izgledati televizor.

Brionvega ALPHA – LCD TV Set – Italian Design, na engleski ili po naški talijanski dizajn pobrinuo se da ova sjajna mašina doživi svoj dolazak pod zvjezdano nebo televzijskih uređaja. Što mislite, biste li tako nešto imali u svome domu?

Za kraj i za odjavu moram samo spomenuti kako dizjan i izgled slike nisu najbitniji segment kod televizora već ono što se gleda, pa tako dobar programski sadržaj ili nekakav spektakl uvijek može zasjeniti lošu sliku ili nedovoljno dobro kalibriran televizor, zar ne?


O Ivan Šurbek Torro Rosso

Ljubitelj sporta s posebnim naglaskom na Formulu 1.

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti javno objavljena. Označena polja su nužna *

*