Vizualni vodič: Priključci i sučelja na računalima

Računalo i televizor dva su uređaja koje korisnici pokušavaju povezati otkako su DVD pogoni počeli stizati na prednje maske kućišta računala, a korisnici tražili metodu kojom bi sliku „prebacili“ na veliki ekran. Istina, u to doba cijevni televizori nisu bili toliko veliki kao što je to slučaj s ekranima danas, no kada pogledamo da je u to doba prosječna dijagonala monitora bila tek 15“, prikaz desktopa na televizoru dijagonale 56 ili 72cm je bio doživljaj o kojem se pričalo. Osim titrave i mutne slike uvjetovane rezolucijom i načinom osvježavanja slike TV ekrana, korisnici su bili ograničeni na – za današnje pojmove – nekvalitetnim analognim priključcima, a veze su nerijetko bile izvedene i uz pomoć raznih adaptera. Danas je situacija mnogo bolja što se jednostavnosti povezivanja i kvalitete prikaza tiče, posebno ako koristite digitalna sučelja i šaljete rezoluciju koja odgovara rezoluciji ekrana televizora. Ipak, unatoč manjem različitih tipova priključaka i gomili uputa na internetu, mnogi korisnici ne uspijevaju shvatiti što točno moraju iskoristiti za povezivanje i je li odabrana metoda najbolja koju im dostupna oprema nudi. Nakon što smo opisali priključke na televizorima, slijedi drugi dio vizualnog vodiča u kojem ćemo približiti priključke kod računala, objasniti zašto postoji više istih priključaka i kako znati koji su priključci najbolji za povezivanje.

Za primjer ćemo uzeti moderno računalo s priključcima koje će većina korisnika pronaći u svojim konfiguracijama:

Najveći broj priključaka nalazi na poleđini, a razlog tomu je položaj priključaka na matičnoj ploči i dodatnim karticama koje se na matičnu ploču mogu umetnuti. Priključci koji se nalaze na bočnim, prednjoj ili gornjoj strani kućišta povezuju se direktno na matičnu ploču, naravno unutar kućišta. Broj i tip konektora ovisi o samom kućištu, a mogućnosti povezivanja o matičnoj ploči.

Zbog praktičnosti, priključci se nerijetko nalaze i na ostalim stranama kućišta, primjerice s prednje, bočne ili gornje strane. U našem slučaju priključci se nalaze s prednje strane, kako se može vidjeti na slici gore – ukupno šest USB 2.0 konektora, izlaz za slušalice i ulaz za mikrofon, te FireWire.

DVI

Digitalno video sučelje (Digital Video Interface) najpopularnije je sučelje na modernim grafičkim karticama i najbolje rješenje za prenošenje video informacije na monitor. Kako mu i ime sugerira, DVI je sposoban prenijeti samo video informacije, što je za PC korisnike i više nego razumno rješenje jer zvuk ionako povezuju na izlaze zvučne kartice, dok je kod povezivanja na televizor potrebno provlačiti dodatni audio kabel. Iako ga ne posjeduju sve grafičke kartice, za povezivanje na televizor praktičnije je rješenje HDMI izlaz koji je moguće susresti na modernim grafičkim karticama, odnosno među priključcima matične ploče ukoliko ista posjeduje integriranu grafičku karticu.

Kod povezivanja na televizor moguće je iskoristiti DVI – HDMI kabel, obzirom da se na televizorima ne nalaze DVI sučelja već njihova poboljšana varijanta – HDMI. Kod DVI-HDMI kabela nema brige oko gubitka informacija obzirom da ne dolazi do konverzije signala, već se samo pinovi drugačije raspoređuju.

DVI, baš kao i HDMI, posjeduje HDCP zaštitu što omogućuje prijenos HD audio i video zapisa bez ikakvih problema na vanjske jedinice, u slučaju da u računalu posjedujete Blu-ray optički pogon.

Sučelje: digitalno

Povezuje: računalo i monitor, televizor

Prenosi: sliku (ne i zvuk)

Prioritet povezivanja: uz HDMI najbolje rješenje za prijenos slike

HDMI

Multimedijalno sučelje visoke rezolucije, HDMI se osim na televizorima i linijskim uređajima sve češće nalazi na grafičkim karticama računala. Potreba za HDMI sučeljem je i više nego evidentna – osim slike prenosi i zvuk, priključak je kompaktan, a isti se kabel može iskoristiti za povezivanje bilo koja dva uređaja s HDMI sučeljima. Zbog malog raspoloživog prostora na grafičkim karticama, HDMI često nije u svojoj standardnoj veličini već se koristi mini sučelje, radi čega je potrebno koristiti specijalan adapter. Srećom, ovakvi adapteri, u slučaju da nisu isporučeni uz grafičke kartice, se mogu vrlo povoljno nabaviti zasebno, bilo u našim trgovinama ili online.

Sučelje: digitalno

Povezuje: računalo i monitor, televizor

Prenosi: sliku i zvuk

Prioritet povezivanja: ukoliko raspolažete s ovim sučeljem na oba uređaja koja želite povezati, svakako ga iskoristite

VGA

*ne nalazi se u konfiguraciji

Dugo godina ovo je bilo dominantno sučelje na grafičkim karticama računala, a dolaskom digitalnih zaslona sve je češće sekundardna opcija pokraj DVI sučelja. Kod najnovijih grafičkih kartica VGA priključak je posve ustupio svoje mjesto digitalnim sučeljima, DVI i HDMI. Ipak, VGA priključak je praktičan iz tog razloga što se isti nalazi i na televizorima, čak i onima modernima, a razlog leži u kompatibilnosti sa starijim računalima i teoretskom manjem ulaznom kašnjenju signala koji se treba prikazati na zaslonu. VGA priključak, baš kao i DVI, prenosi samo sliku, tako da se za zvuk treba korisnik pobrinuti zasebnim kabelom. Zbog dvostruke digitalno – analogne konverzije (jedna prilikom izlaska iz grafičke kartice, a druga pri ulazu u TV, VGA priključak se ne preporučuje koristiti umjesto DVI ili HDMI sučelja, no svakako je bolje rješenje od komponentnog ili kompozitnog sučelja.

Sučelje: analogno

Povezuje: računalo i monitor, televizor

Prenosi: sliku (ne i zvuk)

Prioritet povezivanja: nakon HDMI-ja i DVI-ja

USB

Najpopularnije sučelje koje se u sve većem broju nalazi na matičnim pločama i kućištima računala. Osim što ih se može naći nekoliko na dijelu matične ploče što izlazi na stražnju stranu kućišta, moguće ih je proširiti putem odgovarajućih kabela koji se povezuju na sučelja na odgovarajućim pinovima na štampanom dijelu ploče, te tako dobiti još veći broj priključaka. U svakom slučaju, tko je god koristio moderno računalo i razmjenjivao podatke, vrlo vjerojatno je koristio upravo USB sučelje. Premda se koristi za prijenos podataka i povezivanje s raznom periferijom, nije moguće povezati USB priključak računala s istim na, primjerice, televizoru i razmjenjivati podatke. Pojedini korisnici su pokušali na taj način reproducirati multimediju koja je pohranjena na računalu, no obzirom da je takvo povezivanje moguće samo putem mrežnog (Ethernet) sučelja, televizor nije prepoznao niti računalo niti podatke na njemu pohranjene.

Sučelje: digitalno

Povezuje: računalo i periferiju (ne i televizor)

Prenosi: podatke (slike, video, glazbu)

Prioritet povezivanja: /

3.5mm audio

Priključci koji služe za prijenos zvuka u analognom obliku na računalu se lako prepoznaju po 3.5mm širokom utoru – onom istom koji susrećemo kod prijenosnih MP3 reproduktora, iPoda, pojedinih mobitela itd. Radi se o priključcima koji su već desetljećima prisutni i standardizirani, stoga i ne čudi što se zvučnici za računala obavezno isporučuju s takvim priključcima. Današnje zvučne kartice, bilo one integrirane na matičnoj ploči ili zasebno, posjeduju niz takvih priključaka koji su obojani u standardne boje. Tako zelena boja označava osnovni stereo izlaz, crna stražnji stereo (u višekanalnim sustavima, npr. 4.1 ili 5.1), narančasta kanale za centralni zvučnik i subwoofer (ponovno kod višekanalnih sustava), plava za audio ulaz pretpojačanog signala (line level), a roza za mikrofonski ulaz. Zbog toga što u pojedinim računalima postoje i integrirane i zasebno instalirane zvučne kartice, pogled na stražnju stranu može postaviti upitnik iznad glava neiskusnih korisnika jer ne znaju gdje da povežu zvučnike. Generalno je pravilo da ukoliko je u računalo instalirana zasebna zvučna kartica, tada je velika vjerojatno da će preko nje zvuk raditi, no tek će provjera postavki u operativnom sustavu i povezivanja zvučnika otkriti koja je kartica primarna. Intergirane zvučne kartice je moguće onemogućiti u BIOS-u računala, tako da ju operativni sustav uopće ne prepoznaje.

Određene zvučne kartice posjeduju i digitalna sučelja, koaksijalna i/ili optička, a zbog manjka prostora na zasebnim zvučnim karticama priključci nisu standardni kakve susrećemo na A/V pojačalima i televizorima već se također radi o 3.5mm priključku. Putem adaptera moguće je direktno povezati zvučne kartice i pojačala na kojima se nalaze cinch (RCA) priključci.

Kod povezivanja televizora putem DVI ili VGA kabela, moguće je povezati M-M 3.5mm kabelom izlaz na zvučnoj kartici i ulaz na televizoru. Jasno, ovim povezivanjem ste ograničeni na stereo zvuk, a za višekanalni i digitalni zvuk preporuča se korištenje digitalnih izlaza i povezivanje na pojačalo.

Sučelje: analogno (iznimke su pojedine zvučne kartice s digitalnim izlazima)

Povezuje: računalo i periferiju (televizor)

Prenosi: zvuk

Prioritet povezivanja: osnova za reprodukciju zvuka

 eSATA

External SATA, odnosno sučelje za povezivanje SATA diskova koji se nalazi van kućišta računala dobiva sve više na popularnosti kako su se takvi priključci počeli nalaziti na matičnim pločama, vanjskim kućištima za diskove i media centrima poput TVIX Slim S1 Duo modela koji smo testirali. Ukoliko je vaše računalo novijeg datuma, vrlo vjerojatno je opremljeno SATA priključcima na matičnoj ploči, a na koje su povezani interni tvrdi diskovi i optički pogoni (DVD, Blu-ray). Vanjsko eSATA sučelje ne posjeduje jednak priključak kao i interni SATA, te za svoj rad zahtijeva dodatan izvor napajanja (osim u slučaju eSATAp – napajanog priključka). eSATA sučelje se koristi radi svoje velike brzine prijenosa podataka kojoj jedino može parirati USB 3.0 sučelje – oba su brža od USB 2.0 opreme koja ipak ima jednu veliku prednost – popularnost.

Sučelje: digitalno

Povezuje: računalo i periferiju

Prenosi: podatke

Prioritet povezivanja: iznad USB-a i Firewirea

Ethernet

Sučelje koje je nužno za povezivanje računala na internet i kućnu mrežnu. Za povezivanje koristi standardizirane kabele koji se dijele na dva osnovna tipa: za direktno povezivanje dva računala (tzv. crossover kabeli jer se pinovi za slanje podataka na jednom kraju povezuju na one za primanje na drugoj strani i obrnuto), te na preklopnike (switch) i routere (tzv. wire-to-wire, žice se ne preklapaju). U kućnim mrežama brzina je u ranim danima LAN-a (Local Area Network) iznosila 10Mb/s, dok se danas standardno koriste 100Mb/s, odnosno gigabitne mreže. Valja napomenuti da će mreža raditi onoliko brzo koliko je brza najsporija komponenta. Primjerice, ukoliko na matičnoj ploči posjedujete gigabitno sučelje, a preklopnik (Switch) radi na 100Mb/s standardu – brzina mreže će iznositi 100Mb/s, a ne 1000.

Sučelje: digitalno

Povezuje: međusobno računala i ostale uređaje u mreži

Prenosi: podatke

Prioritet povezivanja: osnova za mrežnu komunikaciju

FireWire

FireWire (poznat još kao i.Link (Sony), Lynx (Texas Instruments) ili IEEE 1394) je serijsko sučelje namijenjeno prijenosu podataka, ponajprije između računala i vanjske opreme poput kamera ili vanjskih tvrdih diskova. FireWire se pojavio na tržištu 1995. od strane Apple Computersa i postao obavezna pratnja računala tog proizvođača. Kod PC-ja ga možemo pronaći na matičnim pločama, zasebnim karticama i ponekim zvučnim karticama. Iako FireWire sučelje nudi bolje performanse u odnosu na USB 2.0 standard (posebice kada se radi o prijenosu velikog broja malih datoteka), popularnost potonjeg je evidentna obzirom da se na modernim matičnim pločama nalazi i deset USB priključaka, dok se FireWire eventualno pronađe jedan ili niti jedan.

Sučelje: digitalno

Povezuje: računalo i vanjske uređaje

Prenosi: podatke

Prioritet povezivanja: po performansama iznad USB-a, ispod USB-a 3.0 i eSATA-e

Digitalni optički audio (Toslink)

Na pojedinim integriranim zvučnim karticama, kao i na onim zasebnim, mogu se pronaći standardni digitalni optički konektori za prijenos zvuka bez D/A, odnosno A/D konverzije. Putem digitalnog optičkog audio izlaza moguće je, primjerice povezati računalo s A/V pojačalom i reproducirati višekanalni zvuk na zvučnicima kućnog kina. Određene zvučne kartice posjeduju i digitalni optički audio ulaz koji se može koristiti za snimanje višekanalnog audio zapisa na računalo. Ipak, valja napomenuti kako putem ovog sučelja nije moguće prenositi višekanalne HD audio formate, kao i višekanalni nekompresirani zvuk, stoga je za takve svrhe bolja varijanta koristiti HDMI sučelje uz uvjet da korištene komponente nude takvu mogućnost.

Sučelje: digitalno

Povezuje: računalo i vanjske audio komponente

Prenosi: zvuk u digitalnom obliku putem svjetlosnih signala

Prioritet povezivanja: iznad analognih priključaka zbog praktičnosti i kvalitete

PS/2 (IBM Personal System/2)

Radi se o 6-pinskom mini DIN sučelju za povezivanje tipkovnica i miševa koje se danas vrlo rijetko koristi zbog praktičnosti i popularnosti USB-a. Na matičnim pločama se nalaze dva takva priključka, jedan za povezivanje miša (zelene boje), a drugi za povezivanje tipkovnice (ljubičaste boje). Jedna od prednosti USB-a nad PS/2 sučeljem jest u mogućnosti priključenja periferije i nakon što se operativni sustav podignuo – kod PS/2 povezivanja takva mogućnost nije podržana i oprema se mora povezati prije paljenja računala. Zbog uštedi na prostoru danas se može susresti, prvenstveno na prijenosnicima, jedan PS/2 konektor u dvije boje, što omogućava povezivanje bilo tipkovnice ili miša, odnosno istovremeno povezivanje oba putem posebnog adaptera.

Sučelje: digitalno

Povezuje: računalo i tipkovnicu/miša

Prenosi: podatke

Prioritet povezivanja: samo u slučaju da USB sučelja nisu dostupna