Naslovnica » Vijesti » 3D » Studija: Zašto 3D ne podnose naši mozgovi i nikada neće?

Studija: Zašto 3D ne podnose naši mozgovi i nikada neće?


Zanimljiv članak osvanuo je prije nekoliko dana na službenom blogu Rogera Eberta, poznatog filmskog kritičara i scenarista koji trenutno aktivno piše za Chicago Sun-Times, a dobitnik je i prve Pulitzerove nagrade za filmske kritike. Ebert je na svome blogu objavio pismo uglednog filmskog urednika i dizajnera zvuka, Waltera Murcha, a u kojem navodi kako je 3D manija potpuna besmislica jer ne funkcionira pravilno s našim mozgovima i nikada neće. Potrošačka publika je napadnuta 3D proizvodima sa svih strana po visokoj cijeni, počevši od skupljih kino ulaznica, 3D televizora i besmisleno skupih 3D naočala, a zauvrat donosi više problema nego prednosti. Dijelove Murchovog pisma prenosimo u nastavku.

Zdravo Roger!

Pročitao sam tvoju recenziju “Green Hortena” i premda nisam vidio film, slažem se s tvojim komentarom vezanim za 3D.

3D slika je tamna, kao što si spomenuo i “manja”. Nekako naočale “sakupe” sliku, čak i na ogromnom IMAX platnu, i daju tek jednu plovinu opsega koji se može vidjeti bez njih.

U 80-ima sam uređivao jedan 3D film, zvao se “Captain Eo” i također sam primijetio da horizonalni pokreti izazivaju stroboskopski efekt (titranje) mnogo prije u 3D-u nego kod 2D inačice filma. To je bilo tada tako, a isto je i danas. Izgleda da to ima veze s našim moždanim stanicama i njihovim kapacitetom predviđenim za analizu bridova stvari. Što smo svjesniji rubova, to prije titranje dolazi na vidjelo.

Ipak, najveći problem kod 3D-a je u stvari odnos fokusa i konvergencije (približavanju očiju gledanju u križ). Par ostalih problema – tamnija slika i osjećaj “male” slike se mogu riješiti barem u teoriji. No mnogo je dublji problem što publika mora fokusirati svoje oči na ravninu zaslona, primjerice udaljenog 25 metara. Ovo je konstantna pojava bez obzira na sve.

No zbog 3D-a njihove oči moraju konvergirati (spajati se u križ) na primjerice 3 metra, zatim na 20 pa 40 metara i tako dalje, ovisno o tipu iluzije koji se želi stvoriti. Iz tog razloga 3D filmovi zahtjevaju da fokus držimo na jednoj udaljenosti, a konvergenciju očiju na drugoj. Tokom 600 milijuna godina evolucije ovo nikada prije nije bio problem jer sve stvarne objekte smo fokusirali i konvergirali u jednoj točci.

Ako pogledamo soljenku na stolu blizu nas, mi fokusiramo na udaljenost od jednog metra i naše oči konvergiraju na tu istu udaljenost. Zamislite bazu trokuta između vaših očiju i vrha trokuta koji leži na objektu koji promatrate, a zatim pogledajte kroz prozor i izoštrite i konvergirajte objekt na 10 puta većoj udaljenosti. Zamišljeni trokut se sada bitno povećao tako da su vaše oči gotovo paralelne.

Fokus i konvergencija

Mi to možemo napraviti bez prevelikog napora i 3D filmovi ne bi funkcionirali kada to ne bismo mogli postići. No, to je poput istovremenog pljeskanja po glavi jednom rukom dok druga radi krugove po trbuhu, drugim riječima teško je. Dakle, naš procesor u perceptualnom dijelu mozga mora dodatno raditi, što kod određenog broja osoba izaziva glavobolje već nakon 20 minuta gledanje 3D sadržaja. Stalnom promjenom fokusa i konvergencije događa se nešto što nas 600 milijuna godina evolucije nije naučilo, a teško da tehnička optimizacija 3D-a mnogo može u tome pomoći.

Iz tog razloga i sama proizvodnja 3D filmova zahtijeva više vremena od njihovih 2D varijanti jer je potrebno mozgu određeno vrijeme u milisekundama kako bi mozak/oko shvatilo prostornu definiciju svakog okvira slike i prilagodilo im se.

Za kraj, pitanje uranjanja u film. 3D filmovi podsjećaju publiku da se nalaze u određenom odnosu “perspektive” sa slikom. To je gotovo kao Brechtianov trik (metoda kojom se publiku određenim trikovima odvaja od događanja na sceni kako bi o njoj razmišljali, a ne se opuštali misleći da se nalaze u showu namijenjenom zabavi). Ako je priča uspjela zarobiti publiku oni se nalaze “u slici” u svojevrsnom besprostornom prostoru poput sna. Dakle, dobra priča će pružiti više prostornosti nego što možete i zamisliti ili pokušati simulirati 3D tehnikama.

Dakle: mračno, malo, titravo, otvoreno za glavobolje, otuđujuće i skupo. Pitanje je: koliko će dugo ljudima trebati da to shvate?

Najbolje želje,

Walter Murch

Kako piše Wikipedija, “Murch je naširoko poznata osoba koja je utemeljila pojam Dizajner zvuka i zajedno s kolegama razvila 5.1 raspored audio kanala kod filmova, te time podigla utisak zvučnog dojma na novu razinu. “Apocalypse Now” je bio prvi višekanalni film koji je miksan putem računalne miksete. Osvojio je još dva Oscara za editiranje i miksanje zvuka za film “Engleski Pacijent”.

Murch je vjerojatno jedini filmski urednik u povijesti koji je osvojio nominacije Akademije za filmove uređivane na četiri različita sustava:

• “Julia” (1977) koristeći Moviolu,
• “Apocalypse Now” (1979), “Ghost” (1990), i “The Godfather, Part III” (1990) koristeći KEM flatbed,
• “The English Patient” (1996) koristeći Avid i
• “Cold Mountain” (2003) koristeći Final Cut Pro na PowerMac G4 računalu.

Murch je istaknuo ključni problem aktualnih 3D tehnologija, njihov način funkcioniranja koji umara gledatelje, a kod stanovitog broja izaziva i drastičnije probleme uključujući glavobolje i povraćanje. Svakako da se i u računalne igre u uputama navode razna upozorenja, no broj osoba kojima one doista smetaju je minimalan, odnosno povezan je s zdravstvenim problemima poput epilepsije. Kod 3D-a probleme mogu osjetiti i potpuno zdrave osobe upravo radi igre s izoštravanjem i konvergiranjem očiju. Kod kino 3D projekcija, naočale doista zatvaraju scenu i ne omogućuju da osjetite veličinu platna i dvorane u potpunosti. Želite li doista gledati 3D film u kinu i osjećati se kao da ga gledate u dnevnom boravku?

Prema mišljenju autora ovog teksta, 3D je od svoje ekspanzije krajem 2009. postavljen na krivim temeljima, prvenstveno radi preočitog gledanja kroz oči kapitalizma velikih kompanija. 3D televizori su obavezno trebali biti isporučivani s 3D naočalama, a ne ih dijeliti na one koji su 3D-spremni i oni koji su “spremniji” jer dolaze s 3D naočalama i eventualno sinkronizatorom. Paprene cijene i najave novih revizija 3D naočale dok su stare još poduže vrijeme na tržištu nije također najmudriji korak u procesu penetracije na prilično učvršćeno 2D HD tržište. 3D sadržaji, posebice oni na Blu-ray mediju, su priča za sebe.

Problem još uvijek leži u ekskluzivama 3D Blu-ray filmova, a koje na slobodnom tržištu također postižu ne baš pristupačne cijene. Ponuda je također ograničena na animirane filmove za mlađu populaciju, a jeste li znali da se filmovi za mlađe uzraste snimaju/uređuju s kamerama koje imaju manju udaljenost objektiva od filmova koji su prvenstveno za stariju publiku? Osim toga, nakon desetljeća raznih prototipa 3D tehnologija, nije li vrijeme da se napokon odluči između aktivnih i pasivnih naočala ili se od njih potpuno odustane? Trebamo li baš svaki tehnološki pomak toliko skupo plaćati?

Izvor: Suntimes Blog


O Darko Hlušička - Darco

Osnivač i glavni urednik HD Televizije. Licencirani ISF kalibrator (Level II). Veliki ljubitelj tehnologije koja ga danas očarava jednako kao i kada je po prvi puta pokrenuo .exe datoteku u DOS-u u 90-im godinama prošlog stoljeća. Uživa slušajući filmsku glazbu.

11 komentara

  1. Nisam jedini koji smatra 3D budalastinom, i tehnologijom koja ce propasti ili nikada nece zazivjeti nesto posebno.

  2. Adi djelomično si u pravu 3D možda je buduanost…. ali ne na ovaj način ka koji se sad trenutno nameae……

  3. 3D je buducnost kada se bude mogla prikazati holografski/hologramskim metodama 3D printinga slike bez naocala.

  4. Slazem se da je neka verzija 3D-a buducnost, ali ovakva kakvu nude sada i na ovaj nacin nije sigurno.

  5. Mislim da je 3-d jedna BUDALAŠTINA koja nam hoae uzeti još puno,puno para.

  6. Momentalno da, ali nekada u buducnosti (koju vecina nas nece ni docekati) kada bude holografska nece biti budalastina.

  7. Do holografa aemo se načekati. 3D jeste još jedan način zarade na nama, a dok ne sazrije tehnologija ja sam zadovoljan i s ovim što sada imamo. Još samo da nam DVB-T bude barem 720p.

  8. ustvari najveaiu pomutnju je izazvao avatar sa svojom nevjerojatnom zaradom,pa su normalno svi tili uskočiti u taj vlak da maznu još koju milijardu,a pritom je došlo do kontra efekta u 3d tehnici pa smo dobili polu proizvode,da nije bilo avatar evo da još nebismo imali tv-e koji imaju 3D a da su jeftiniji od 30000kn,još ni 2D hd nije zaživio kako triba a oni vea u 3D

  9. 3d je jednostavno neophodan. vrijeme je da triple x filmovi budu realističniji.

  10. Daklem, 3d, puno se o tome u zadnje vrijeme priča i sigurno su svi proizvo?ači redom velike novce u to uložili, što se tiče same tehnologije izrade a još veai dio u marketing. Nekako mislim da je (barem što se njih tiče) došlo vrijeme naplate, no tu se malo zapelo. Jednostavan je razlog apsolutno nesavršenstvo proizvoda koji se danas nude kao 3d te skupoaa istih. Povrh toga baš i nema filmova koji su kvalitetni i koji bi podržali 3d u smislu prodaje. Svi pričaju o Avataru, osim njega? Koliko to ima filmova koji su se barem malo primakli kvalitetom Avataru. Uložiti tolike novce da bi se pogledalo par filmova…. neprihvatljivo. Možda za koju godinu…
    Cheers

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti javno objavljena. Označena polja su nužna *

*