Recenzija filma: Australia (2008)

Iz Baz Luhrmannove tvornice snova stiže nam u kina novi epski spektakl u kojem glavne uloge tumače Nicole Kidman, Hugh Jackman, Shea Adams, Ray Barrett, Bryan Brown, David Gulpilil te otkriće redatelja Baz Luhrmanna mladi i odlični Brandon Walters.

Radnja se smjestila 1939. godine kada Lady Sarah Ashley (Nicole Kidman) odluči otići iz Engleske u Australiju u potrazi za svojim mužem kako bi ga nagovorila da proda zemlju koju tamo posjeduje, te da se vrati u Englesku. Njezin muž odluči poslati Drover-a (goniča stoke kojeg glumi Hugh Jackman) da ju dočeka u Darwinu te sigurno prebaci do njihova imanja (Faraway Downs). Nedugo nakon toga dok je Lady Sarah Ashley na putu prema njihovom imanju njezin muž je ubijen, a osumnjičeni za njegovo umorstvo je Aboridžin Kralj George (David Gulpilil). Za to vrijeme menadžer njezina imanja Neil Fletcher (David Wenham) pokušava dobiti kontrolu nad imanjem kako bi Lesley “King” Carney (Bryan Brown) mogao ostvariti monopol na cijelom Sjevernom teritoriju, te prodati po cijeni po kojoj želi stoku Australskoj vojsci. (Cijeli sinopsis pogledajte OVDJE)

Kritika

Prvo što će većina ljudi pitati je da li ovaj film zaslužuje naziv epskog spektakla sa tendencijom da postane novim klasikom. Na žalost moram reći da ne. Iako odličan film kojeg preporučam svakom da pogleda, ipak nije dovoljno dobar da bi mogao konkurirati uz neke druge klasike. Trajanje od 2 sata i 45 minuta nije opravdano sadržajem koji se nalazi u filmu. Pogotovo ako uzmemo u obzir da film ima sa vremena na vrijeme ogromnih problema sa držanjem tempa. U jednom trenutku to postaje toliko očito da dobije osjećaj kao da bi bez problema mogli podijeliti film na dvije cjeline. Da bi cijela stvar bila gora, neki dijelovi filma ispadaju kao da su ubačeni iz nekog drugog filma sa istim glumcima. Tako da imamo neke scene koje predstavljaju klišej najgore vrste kakve bi očekivao u nekoj parodiji. Neznam tko je najviše zaslužan za to, ali na žalost baca sjenu na inače odličnu glumu u velikoj većini scena. Krajnji je dojam kao da je netko na silu htio dodati još sadržaja u film kako bi mu produžio trajanje ili se jednostavno gubio po putu bez čiste vizije. Film bi mogli podijeliti na barem dva posebna filma pošto se jasno vidi da ni sam redatelj nije mogao odlučiti što zapravo hoće od filma napraviti. Prvi dio uključuje stereotipnu Englesku “plemkinju” Lady Sarah Ashley koja ide u Australiju sama nekako probati srediti situaciju, te joj na kraju pomognu čisti klišeji od samozatajnog goniča stoke, kineskog kuhara, pijanca koji je na kraju jači od alkohola i drugi…

Ova priča se mogla upakirati u poprilično zabavnu dramsku komediju, te dominira prvom polovicom filma. Druga priča koju bi mogli upakirati u poseban film bi uključivala pitanje rasizma na prostorima Australije početkom 20. stoljeća, te sve probleme vezane uz “Izgubljenu generaciju”. Ova priča iako je dominirala drugim dijelom filma nije toliko dobro obrađena kao što je mogla biti. Pogotovo zbog par redateljevih izleta u drugom dijelu filma u kojima se jasno vidi da nije mogao odlučiti što bi stavio sljedeće. Tako da osim problema djece nastale između dvije rase isto tako imamo ljubavni izlet između Lady Sarah Ashley i Drovera, te još jedan izlet povezan sa Japanskim bombardiranjem Darwina tokom drugog svjetskog rata. Film bi trebao biti povijesno točan kako se i navodi, ali tu je na žalost isto zakazao. Čime drugi dio filma gubi još više na kvaliteti. Tako da kad bi zbrojio sve dojmove mogao bi reći da film relativno dobro radi do polovice nakon čega dolazi do polaganog pada cijelog sustava, te se počinjemo gubiti u višku nedovoljno kvalitetno razrađenih redateljevih želja.