NOVI STRAH OSLOBOÃEN: IZA SVIJETA FILMA „MIRRORS“
Od folklora do bajki, od praznovjerja do vjerske tradicije – mitologija koja okružuje ogledala je uvijek naginjala mračnoj strani.
Rimljani su tvrdili da ogledala imaju moć da reflektiraju nečiju dušu i utječu na njegovo zdravlje. To, u kombinaciji s njihovim vjerovanjem da se život obnavlja svakih sedam godina, dovelo je do stoljećima stare legende da razbijeno ogledalo donosi sedam godina loše sreće.
U filmu i književnosti, ogledala služe kao simboli taštine i opasni pokazatelji istine, te prolazi u druga vremena i mjesta. Židovska vjera zahtijeva da sva ogledala u kući budu prekrivena dok se tuguje za preminulim, kako oni koji tuguju ne bi bili ometeni lijepim stvarima fizičkog svijeta.
No, te upozoravajuće priče o narcisoidnosti i lošoj sreći blijede u usporedbi sa najčešćim fenomenom koji se povezuje sa ogledalima: smrću.
U brojnim kulturama od starog Rima pa do dalekog istoka postoji zajedničko vjerovanje koje prikazuje ogledala kao zlokobne predmete koji hvataju duše živih – tako uzrokujući smrt – ili koji zatoče duše umrlih prije nego stignu u zagrobni život, osuđujući ih na vječno zarobljeništvo. (Također postoji vjerovanje kako vampiri nemaju odraza u ogledalima, jer su neumrla bića i nemaju dušu.)
Da je asocijacija ogledala i smrti preživjela kroz brojne generacije, i da je prisutna u društvima širom svijeta, govori ne samo o složenom odnosu čovjeka prema velikoj misteriji smrti, već i prema njegovom vlastitom odrazu.
„Ogledala nas inherentno izazivaju da pogledamo u sebe same,“ opaža Kiefer Sutherland. „Teško je gledati sebe. Nije bitno koliko si možda zgodan. I na fizičkom i na duhovnom nivou, teško se suočiti sa svojim odrazom u ogledalu. Ovisno o tome što vidite, to može biti vrlo zastrašujuće iskustvo.“
Najmračniji elementi te kolektivne mitologije su prepričani 21. stoljeću u filmu „Mirrors“, jezivoj priči o bivšem policajcu koji mora obraniti svoju obitelj od divljeg zla koje koristi reflektirajuće površine kao prolaze da bi ih teroriziralo.
Radeći na razvoju filma, koji je svojevrsna obrada Južno Korejskog filma iz 2003. godine, „Into the Mirror“, za New Regency, producentica Alexandra Milchan osjetila je potencijal za stvaranje višeslojnog psihološkog trilera u tradiciji filma „The Shining“.
„Osim horor aspekta originalnog filma, postoji nešto vrlo univerzalno i zanimljivo u kulturnoj misteriji koja okružuje ogledala, što nam je poslužilo kao osnova za odličan dramatični film,“ kaže Michlan, producentica filmova kao što su „Goodbye Lover“ i „Righteous Kill“.
Ona je pristupila scenaristu-redatelju Alexandreu Ajau („The Hills Have Eyes“, „High Tension“), predlažući mu da projektu donese svoj hrabri stil i vizualno intenzivno pripovijedanje.
„Tražio sam projekt koji bi mi dopustio da na novi način istražujem strah,“ kaže Aja, koji je postao obećavajući novi redatelj horor žanra snimivši Francuski hit „High Tension“, nakon čega je uslijedio „The Hills Have Eyes“, njegova jeziva obrada trilera iz 1977 o borbi jedne obitelji da prežive brutalni masakr mutanata kanibala.
U srži Korejskog filma „Into the Mirror“, priči o detektivu koji istražuje niz odvratnih ubojstava koja se vrte oko ogledala, Aja je pronašao što je tražio. „Svatko od nas ima odnos sa svojim odrazom,“ objašnjava redatelj. „To je nešto o čemu zapravo ne razmišljamo, ali je uvijek prisutno. Neki ljudi se vole gledati u ogledaju, drugi ne. Ogledala nam mogu pokazati traume i istine koje postoje u našoj podsvijesti, i koje samo čekaju da budu otkrivene.“
Istraživši već sadističke ekstreme ljudske prirode, Aja je oduševljeno prihvatio priliku da se pozabavi natprirodnim. „Koncept je bio zaista originalan, a ja sam od njega želio napraviti priču koja bi gledatelje natjerala da se suoče sa samima sobom i svojih strahovima na način koji nisu nikada zamišljali,“ kaže redatelj..
Zajedno sa Gregoryem Levasseurom, s kojime je napisao filmove „High Tension“ i „The Hills Have Eyes“, Aja je stvorio jezivu novu priču za „Mirrors“, ukorijenivši radnju u čovjekovoj borbi za iskupljenjem, koja započinje kao pokušaj ponovnog ujedinjavanja otuđene obitelji koji se ubrzo pretvara u divlju borbu za njihove živote.
„Oko njega se sve ruši,“ komentira Aja Bena Carsona, detektiva policije New Yorka koji je suspendiran nakon slučajnog ubojstva drugog detektiva na tajnom zadatku. „Izgubio je svoj posao. Izgubio je obitelj. Izgubio je svoju dušu.“
Uništen osjećajima krivnje i ljutnje, Carson dodatno odguruje svoju ženu i djecu zloupotrebom alkohola i svojom naprasnom prirodom. „On se nalazi u najnižoj točki svog života,“ kaže Sutherland o problematičnom policajcu koji mjesecima nije vidio svoju obitelj, i koji spava na kauču kod svoje sestre jedva se kloneći alkohola.
„On je izbjegavao svoju prošlost, izbjegavao suočiti se sa samim sobom i svojim promašajima – ne samo kao policajac, već i kao muž i otac,“ dodaje Milchan.
Sutherlanda je filmu privukla upravo kombinacija dobro smišljenog horora i iskrene obiteljske drame. „Alex mi je ispričao lijepu priču,“ prisjeća se glumac, koji je u svojoj karijeri osvojio nagrade poput Emmya i Zlatnog globusa. Prvi puta se našao sa redateljem nakon što je dovršio dugo noćno snimanje hit FOX TV serije „24“. „Horor je žanr koji me uvijek zanimao, no ono što me privuklo ovoj prići je činjenica da se film bavi obitelji koja očajnički pokušava naći način da zaliječi rane. Glavna tema filma je davanje druge prilike. U toj nevjerojatno drastičnoj situaciji, čovjek nađe svoje pravo ja i uspijeva povratiti svoju obitelj. Kada se stvari čine najgorima mogućima, on se pokazuje u svom najboljem izdanju. I to je ono što me zaista privuklo.“
Taj kratak sastanak sa Ajaom – čak i prije nego je prikazan njegov hit „The Hills Have Eyes“ – bio je dovoljan da Sutherland pristane raditi na filmu. „Ja sam kockar,“ kaže glumac. „Volim kartati, kladiti ću se na pse koji jure ulicom, a na tom sastanku sa Alexom sam dobio snažan dojam da ćemo zajedno napraviti nešto posebno. Imao sam vjere, i mislim da sam vrlo sretan što sam bio u pravu.“
Postoji još jedan razlog zašto je Sutherland pristao snimati Mirrors bez da je prije toga pogledao Ajaovu obradu filma „Hills Have Eyes“. „Meni je jako teško gledati strašne filmove,“ priznaje glumac. „Vodio sam kćer gledati „Potraga za Nemom“ i u sceni kada morski pas ulazi u čamac, prosuo sam kokice. Kćer mi je tada imala deset godina, i smijala mi se radi toga.“
„Znao sam da će se Alex i Kiefer nevjerojatno dobro slagati, jer su obojica vrlo izravni i intenzivni kao osobe,“ opaža Milchan. „Ako pogledate Kieferov opus, vidjet ćete da on uvijek daje 150 posto. Vrlo je fokusiran i autentičan, i to je ono što gledatelji vole kod njega.“
Sutherland donosi svoj karakteristični intenzitet ulozi Bena Carsona, čovjeka na rubu gubitka svega što mu je bitno u životu. Bez novaca i očajan da ponovno izgradi svoj život, Carson preuzima posao noćnog čuvara robne kuće Mayflower… tj. onog što je od nje ostalo.
Ocrtavajući se naspram noćnog neba poput jezivog napuštenog broda usred užurbanog grada, Mayflower je nekoć bila simbolom luksuza i veličanstvenosti, dok nije uništena u požaru koji je ujedno odnio brojne živote. Prošlo je pet godina od vatrene stihije, s brojnim pravnim bitkama oko vlasništva nad robnom kućom, zbog čega prostor trune zapušten u tami, zamrznut u vremenu kao nekakva jeziva fotografija tragično prekinutog života.
Dok patrolira izgorjelim ruševinama robne kuće, Carson uspijeva uhvatiti nestalne odraze izobličenih prizora u golemim ukrasnim ogledalima koja još ukrašavaju zidove. Ono što on smatra bizarnim halucinacijama se uskoro pojačava, kada ogledala počnu prikazivati šokantne i groteskne vizije snažne patnje.
Prizori su toliko snažni i eksplicitni – ljudi koji umiru u vatri, goruće meso koje otpada s kostiju – da Carson njihov utjecaj osjeća gotovo kao da je i sam u plamenu.
No, scenarij koji su napisali Aja i Levasseur vodi originalnu ideju dalje od ogledala. Što ako bi se zlokobna sila zarobljena u našim odrazima – bilo kojem odrazu, na bilo kojoj reflektirajućoj površini – mogla njima služiti kao sponama da terorizira žive? „Ideja da bi cijeli drugi svijet mogao postojati na nekoj drugačijoj razini, zaglavljen gledati odraz našeg svijeta, je vrlo jeziva,“ kaže Sutherland.
Element straha se eksponencijalno povećava kada obične reflektirajuće površine kao što su prozori, voda, televizijski ekrani, čelične površine i okviri slika postaju smrtonosnim kanalima zla. Ubrzo, Ben se nađe sukobljen ne samo sa vlastitim demonima, već i sa onima koji su oteli njegov odraz.
„Odrazi predstavljaju ono za što bi svatko od nas mogao biti sposoban,“ kaže Sutherland o njihovoj tematskoj dvojnosti. „Dobro ili loše, ogledala odražavaju naše ekstremne verzije. I mogu nas navesti da učinimo stvari koje ćemo požaliti.“
MIRRORS koristi moć koju mi dajemo našem vlastitom izgledu kao odskočnu dasku za istraživanje podsvjesnih strahova. „Možete se zarobiti vlastitom idejom o tome tko ste i vidjeti u svom odrazu stvari koje drugi ne vide – koje ponekad niti ne postoje,“ komentira Paula Patton („Hitch“, „Déjà Vu“) koja glumi Benovu otuđenu ženu Amy. „Poput anoreksične osobe koja u ogledalu neprestano vidi debelu osobu, dok njihov odraz pokazuje same kosti. To govori o sposobnosti našeg uma da stvori bilo koju sliku koju mi želimo vidjeti, tako da odraz u ogledaju nije nikada potpuno točna slika nas samih.“
Milchan vidi vješt društveni komentar u Ajaovom i Levasseurovom istraživanju brojnih reflektirajućih površina koje postoje u svakodnevnom životu. „Ako pogledate arhitekturu Dubaia, New Yorka ili Las Vegasa, vidjet ćete samo staklo, ogledala, sjajne površine,“ kaže producentica. „Ogledala i reflektirajuće površine u filmu predstavljaju našu kulturu, i njen naglasak na novac i opsjednutost izgledom. ‘Ovdje sam, unosim ti se u lice. Gledaj me.’“
„Ako je ono od čega bježite vaša slika o samom sebi, u našem društvu je to ne moguće,“ zaključuje Sutherland. „Jednostavno postoji previše reflektirajućih površina. Sami probajte. Pokušajte proći dva gradska bloka bez da ugledate svoj odraz u staklu izloga, ili u barici vode. Nije moguće. To za Bena stvara osjećaj užasne paranoje, što je bilo fantastično za glumiti.“
U stvarnom životu Sutherland ne voli ogledala. „Imam jedno u kupaonici, i mislim da imam jedno u ormaru kako bi pazio koje čarape obučem, no osim toga, ne volim se gledati u ogledalima,“ kaže glumac. „Vrlo je bilo čudno stalno gledati svoj odraz dok radite. To je bio jedan od zanimljivih aspekata ovog filma.“
Kada Carson krene istraživati tajanstvenu smrt bivšeg noćnog čuvara koji je radio u robnoj kući, i njenu moguću povezanost sa prijetećim ogledalima, zlo koje se okomilo na njega proširi svoj interes na njegovu cijelu obitelj – i njihov skroman dom u New Jerseyu postaje virtualno igralište za zaposjednute odraze njegovog sina Michaela. „Za većinu toga što vidi u robnoj kući, uvjeri se da je samo njegova mašta,“ kaže Sutherland. „Kada ljudi postanu toliko depresivni i osjećaju se toliko loše, počinju propitivati vlastiti razum. Ben to radi do trenutka kada opasnost zaprijeti njegovoj obitelji, no onda postaje vrlo bistar.“
Carsonova sestra Angela, koju glumi Amy Smart („Starsky & Hutch“), odbacuje njegove budne noćne more kao posljedicu njegovog osjećaja krivnje i stresa zbog slučajnog ubojstva kolege. No, njegovo sve više nepredvidivo ponašanje zabrinjava njegovu ženu, racionalnu medicinsku istražiteljicu u policiji.
„Ona misli da je on prolupao,“ kaže Patton, koja je počela čitati scenarij filma jednu večer…i morala pričekati jutro da ga završi, jer ju je bilo strah. („To je bio dobar znak,“ šali se glumica.) „Amy je vrlo logična i vrlo orijentirana na znanost, tako da ideja duhova ili sila s drugog svijeta nije nešto u što će povjerovati. Ona je ujedno u svom poslu vidjela mnogo odvratnih i užasnih stvari, pa ju nije tako lako uplašiti.“
Istovremeno, ona primjećuje da nešto nije u redu sa njihovim sinom Michaelom, koji djeluje opsjednut svojim odrazom. „Njihova obitelj se raspada,“ kaže Patton, „a Ben se osjeća usamljeniji nego ikada jer mu nitko ne vjeruje.“
„Između njihove dvije linije priče postoji snažna ravnoteža,“ primjećuje Aja. „Na početku filma, Amy je ona jaka, držeći na okupu ono što je preostalo od njihove obitelji dok je Ben na dnu. Kako Ben pronalazi snagu da se suoči sam sa sobom i sa zlom silom koja ih terorizira, on i Amy se moraju boriti na različitim frontama sa istim ciljem – da spase djecu, same sebe, i najvažnije, svoju obitelj.“
Ultimativno, Aja se trudio da film MIRRORS bude u jednakoj mjeri provokativan koliko je zabavan. „Nadam se da će ovaj film imati snažan psihološki efekt na gledatelje,“ kaže Aja. „Želim da se upitaju ‘Hoću li se ikada ponovno pogledati u ogledalo, ili će me biti previše strah?’ Sljedeći puta kada ugledaju svoj odraz, možda će imati čudan osjećaj da nisu potpuno sami.“
Hoće li Sutherland biti u stanju pogledati film? „Nadam se da ću biti dovoljno pametan da ne ponesem vrećicu kokica, no ako zaboravim, garantirano ću ih prosipati,“ šali se glumac. „Stvorili smo nešto zaista zastrašujuće što će ostati sa vama, što će u vama probuditi vrlo stvaran strah, i spojili smo to sa tom obiteljskom dramom koja je meni osobno toliko bitna – priči o čovjeku koji traži svoju drugu priliku. Spajajući ta dva žanra, mislim da smo ovom filmu dali dubinu koju nema mnogo horor filmova.“
